Search
Close this search box.

Zamijenio bih beton kaldrmom

Postavka “Fermen” otvorena je protekle sedmice u Bijelom Polju i 11. je samostalna izložba mladog crnogorskog umjetnika

Izložba “Fermen” akademskog slikara iz Rožaja, Selvera Kardovića još danas se može pogledati u galeriji Centra za kulturu “Vojislav Bulatović Strunjo” u Bijelom Polju, a već sjutra se skida i priprema za put ka Skoplju gdje će krajem mjeseca biti predstavljena na turskom Balkan univerzitetu.

Postavka “Fermen” otvorena je protekle sedmice u Bijelom Polju i 11. je samostalna izložba mladog crnogorskog umjetnika koji u razgovoru za “Vijesti” kaže da mu je posebno značajna.

”Stavio bih akcenat upravo na ovaj ciklus slika koji je nastao 2017. godine nakon razgovora sa etnologom Ibišom Kujevićem koji je na mene ostavio snažan utisak. Bio sam fasciniran bošnjačkom narodnom nošnjom i tako je krenula ova priča. Termin ‘fermen’ je vrlo karakterističan i poznat je uglavnom samo ljudima iz etnologije i folklora. Fermen je dio bošnjačke narodne, gradske nošnje. Fermen je poput prsluka i ukrašen je zlatnim nitima, a u vrijeme kada se nosio imao je zadatak da istakne pojedinca u društvu. Dakle, rekao bih da je fermen nosila otmena raja”, objašnjava Kardović.

On objašnjava i kako je tekao njegov put stvaralačkog razvoja i pronalaženja motiva kojim se sada najčešće predstavlja, ali i kako je tekao put postavke koja će uskoro ponovo biti predstavljena u Skoplju, ali izmijenjena.

”U startu je to bilo prikazivanje narodne nošnje konkretno, a taj put je evoluirao tokom posljednjih par godina i došao sam do toga da se i u apstrahovanim djelovima priče slikâ pojavljuje narodna nošnja, tako da kombinujem i tradiciju i apstrakciju. Prva izložba slika pod nazivom ‘Fermen’ otvorena je pod vedrim nebom, na glavnom gradskom trgu u Rožajama, a pošto glavni gradski trg nosi ime po mom pradjedu – Mula Jakup Efendija Kardović, to je bila jedinstvena priča, jer smo vezali i iz razloga što se na mnogim mojim slikama javlja njegov portret. Nakon toga je ta izložba dopunjena sa nekoliko novih djela, pa sam se predstavio i u Podgorici, u Kulturno-informativnom centru ‘Budo Tomović’. Nakon toga je ta izložba pošla i za Sarajevo, što mi je posebno značilo jer je veliki festival kakav je Sarajevska zima počeo mojom izložbom. Kada je ta izložba zatvorena, naredna je bila u Skoplju, a onda je nastupila korona i dvije godine zaustavila galerijska predstavljanja. Ipak, izlagao sam u onlajn formatu, a nastajale su i nove slike, dok su neke prodate. Rekao bih da se tek sada svi vraćamo redovnim aktivnostima i ritmu, izložbama u galerijama uz publiku kako i dolikuje, pa je tako došlo vrijeme i da se samostalno predstavim u Bijelom Polju”, priča Kardović i dodaje da su buduće aktivnosti već isplanirane.

”Mogu najaviti da će ova izložba biti preseljena i prikazana i u Skoplju, na Turskom univerzitetu. Pozvan sam kao gostujući profesor uživo objasnim studentima kako nastaju moje slike i da se predstavim samostalno. Mnoge buduće aktivnosti su već dogovorene”, ističe on.

Kardović je veoma zadovoljan kako je postavka protekla, iako je u galeriji bila dostupna svega deset dana. Pored otvaranja kojem je prisustvovao veći broj zvanica i zainteresovanih, izložba je i kasnije privukla brojnu publiku, a obišli su je i umjetnici ljubitelji i poštovaoci likovnog izraza kako iz Bijelog Polja tako i iz drugih crnogorskih gradova, najviše onih sa sjevera. Sve to pruža dodatan vjetar u leđa već zapaženom slikaru.

”Moji utisci su zaista odlični, iako to nije onaj stari ritam koji je ustanovljen prije nego je došlo do zatvaranja usljed pandemije. Ta korona zaista jeste doprinijela da se publika otuđi i distancira, svi smo bili zatvoreni, a sada se vraćamo normalnim tokovima”, ističe Kardović.

Njegova inspiracija i osnovni motiv u stvaralaštvu vezuju se za pojave koje su važne i za njega kao ličnost – privatno. Tako, Kardović ne odstupa od onoga što je srž njegovog slikarstva, a to je duh tradicije i kulture bošnjačkog naroda, ali i snaga i podrška porodice i predaka.

”Tako je, odlično ste to primijetili, jer ovaj termin ‘Fermen’ ne predstavlja samo narodnu nošnju, već sve ono što je tradicionalno i što oslikava kulturu i tradiciju jednog naroda. U porodičnom stablu i svojim precima nalazim inspiraciju i trajno utočište. To je vid snage koju osjećam, koja me gura i vodi, ali i nanovo i nanovo inspiriše. Kroz mahale, pendžere, kaldrme i druge simbole, osjećam sve ono što kultura jednog naroda predstavlja, bez obzira na protok vremena. Moram ponoviti da je moj put u slikarstvu tokom svih ovih godina koliko se bavim umjetnošću, dakle još od srednjoškolskih dana, dosta evoluirao, tako da sada ne znam kuda će me to odvesti, jer sve dolazi samo od sebe. Ja koliko god da razmišljam i koliko god da se krećem racionalno i promišljeno, na platno će uvijek izaći ono unutrašnje, podsvjesno, emotivno i novo, pa se zbog toga i vodim osjećajem i intuicijom”, ističe Kardović.

Direktor bjelopoljskog Centra za kulturu, Dražen Konatar, istakao je da Kardovićeve slike bude sjećanja na davna vremena. Na pitanje “Vijesti” kako on kao mladi umjetnik i stvaralac osjeća ta davna vremena, kaže da to nosi iz porodice.

”Hvala Vam na tom pitanju. Ja dolazim iz jedne patrijarhalne porodice, koja je starosjedilačka porodica u Rožajama, sa određenim titulama u to vrijeme, a rastao sam uz đeda, nanu, adža i tako dalje, pa sam od njih mnogo upijao kao dijete. Sve te priče koje sam slušao i uz koje sam rastao ostavile su dubok trag na mene i snažan utisak koji se danas vidi i na mojim djelima koja obiluju jedinstvenim prikazima i elementima iz naše kulture i tradicije, kao što su: kule, pendžeri, mahale, stare čaršije i tako dalje. S tim u vezi, moram istaći i sljedeće: da se ja nešto pitam makao bih beton i vratio kaldrmu. To bih uradio jer mislim da beton nema dušu, kao ni sve staklo koje se diže iz zemlje, mislim da novogradnja koja se praktikuje nema dušu i priču, za razliku od svega onoga što se ranije praktikovalo, gradilo i pravilo prije par stotina godina, a što su radili naši preci. Oni nijesu gradili samo kuće, zgrade i slično, već su tako gradili kulturu i tradiciju. Tada je sve imalo svrhu i nijesmo imali ništa preko onoga što nam je potrebno, a sada smo ugušeni mnogim nebitnim stvarima koje nemaju ono osnovno – dušu”, priča mladi umjetnik.

A kada su u pitanju tradicija i kultura, posebno je važno čuvati ih, ali istovremeno poštovati tuđe.

”Naravno, jer dok god čuvamo svoje i poštujemo tuđe, mi ćemo postojati. Kultura nekog naroda je ono što jedan narod čini narodom. Bez kulture i tradicije narod ne postoji. A ako sve srušimo i ako svu tu i materijalnu i nematerijalnu kulturu izgubimo da bismo preuzeli tuđu, zajedno sa svim novim trendovima koji dolaze, šire se i usvajaju bez pogovora, onda ćemo se u jednom trenutku samo zapitati odakle smo mi i ko smo. Ako nastavimo tako, nećemo postojati. Zbog toga mislim da treba uvijek čuvati ono što je naše i jedinstveno, ali naravno, uz uvažavanje drugog, jer otvorenih vrata treba dočekati svakog, čime ćemo dodatno prikazati sebe i sopstvenu kulturu onakvom kakva jeste. U tom kontekstu, Rožaje je uvijek bilo poznato kao grad velikog srca. Mnogo je primjera i kroz blisku istoriju gdje smo se pokazali kao ljudi, junaci, gdje smo prikazali svoju stranu humanosti i čojstva, narod velikog srca”, ponosno poručuje Kardović.

Bez crteža nema dobrog slikara

Selver Kardović se u Bijelom Polju predstavio sa oko 20 slika rađenih u tehnici ulje na platnu ili akril na platnu, a tu se našao i jedan crtež.

”Ja se crtežom dosta bavim i dosta mu se posvećujem. Smatram da svaki umjetnik treba da posjeduje crtež u malom prstu, jer bez poznavanja crteža nema dobrog ni slikara, ni grafičara, dizajnera, umjetnika uopšte. Crtež je, možemo reći, osnova svega”, kaže on.

Vidljivo je i da u apstrakcijama polazi od crteža, ali i njima se nazire fermen.

”Tako je, a i kada bismo razložili ili uprostili apstrakciju vidjeli bismo da je tu protkan i neki ćilim ili doza tradicije sa zlatnim vezom ili se minaret negdje pojavljuje kao stub ili kičma djela, a zapravo stub baš te tradicije o kojoj pričamo i za koju uvijek ističem da je moje utočište”, zaključuje Kardović.

NOVOSTI

Povezane vijesti vijesti

Reklamni Prostor Prostor