Istraživanje je sproveo Mozes Murandu sa Univerziteta u Volverhemtpnu, koji je odrastao u Zimbabveu.

Rastući u siromaštvu u ruralnom dijelu Zimbabvea, Mozes Murandu je navikao da mu, kada se tokom igre ogrebe ili posiječe, roditelji utrljaju so na ranu kako bi brže zarasla.

Pošto im je čak i so nekada bila suviše skupa, Mozesov otac je našao jeftiniji lijek za rane: šećer.

Mozes pamti da su mu, uz pomoć šećera, rane zarastale brže nego kada na njih ništa nije stavljao.

Zato je, kada se 1997.godine zaposlio kao medicinska sestra u Velikoj Britaniji, začudio da se šećer ne koriste kao lijek i pokušao je da to promijeni.

Nakon uspješnog istraživanja koje je sproveo kao predavač na Univerzitetu Volverhemton, u britanskim bolnicama su počeli da primjenjuju liječenje šećerom.

U Muranduovu šestomjesečnu studiju bio je uključen 21 pacijent u bolnici „Seli Ouk“ u Birmingemu čije rane nisu zacjeljivale uobičajenim metodama liječenja.

Ispostavilo se da utrljavanje šećera u rane može izliječiti bolne infekcije, uključujući dekubitis i čireve, jer ubija bakterije koje spriječavaju liječenje i uzrokuju hroničan bol.

„Dok so na rani nanosi bol, šećer ga drastično ublažava. Uz to, daleko je jeftiniji od drugih lijekova, a pokazao se kao jednako efikasan“, rekao je Murandu.

Da bi preživjele, bakterijama treba voda, a šećer je skuplja iz rane u zavoj.

Mozes Murandu vjeruje da bi tradicionalna afrička tehnika mogla uštedjeti milione u zdravstvenom budžetu Velike Britanije, a šefovi bolnice u Birmingemu su toliko bili oduševljeni uspjehom, da su ga nagradili sa 25 hiljada funti.

Izvor: RTCG