Rozana Božović, predstavnica NVO Romski pokret iz Bijelog Polja, kaže da nikada neće odustati od edukacije – formalne i neformalne, uprkos poteškoćama, jer samo na taj način može pomoći svojoj zajednici.
NVO Mladi Romi raspisala je konkurs kojim je angažovano 13 terenskih saradnika na teritoriji Crne Gore radi pružanja pomoći djeci i porodicama iz romske i egićanske zajednice pri upisu u obrazovne ustanove (predškolsko, osnovnoškolsko i srednjeobrazovanje). Ti si zadužena za Bijelo Polje. Opiši nam utiske sa terena. Ima li interesovanja za upis? Na kakve prepreke nailaziš?
BOŽOVIĆ: Prošle godine sam učestvovala u nekoliko projekata, ali ovo je moj prvi samostalan angažman. Ponosna sam na ovaj uspjeh koji prati velika trema, valjda od odgovornosti koju imam. Mnogima će biti čudno da ovaj angažman doživljavam kao uspjeh, ali za nas iz bjelopoljske romske zajednice to je tako jer ovaj zadatak je više od projektnog angažmana, honorara… Za mene i za Romkinje ovo je priznanje da smo potrebne, kako romskoj tako i većinskoj zajednici u procesu integracije Roma. Utisci sa terena su očekivani i pozitivni. Naime, posljednje godine sam kao članica lokalne akcione grupe u zajednici koja je formirana u okviru programa ROMACTED sa ostalim aktivistima i pripadnicima romske zajednice radila na informisanju o značaju obrazovanja za ukupan napredak naše zajednice. Čini mi se da smo postigli uspjeh, odnosno da je za većinu romskih porodica uključivanje djece u obrazovni proces „prirodna“ stvar. No, ne smijemo, upravo sada stati. Zato je ova podrška u ovom trenutku kada su upisi djece u toku i to na svim nivoima obrazovanja, ključna. Nekima, treba mala, nekima veća potpora, ali je važno podsjetiti romsku zajednicu da ima podršku i da nije sama. Imamo upisanu djecu u vrtiće, dosta je novoupisanih u osnovnu školu i samo jedno je novoupisano u srednju školu. Samo jedna učenica je ove školske godine završila osnovnu školu.
Da li Vas roditelji podržavaju i podstiču da se obrazujete?
BOŽOVIĆ: Redovno sam završila osnovnu i stala. Međutim, prije dvije godine smo, kroz podršku u okviru ROMACTED programa, desetak mladih Roma i Romkinja (moram istaći Romkinja je više), nastavili vanredno da se obrazujemo. Svi imamo podšku ne samo porodice, već i cijele romske zajednice, a što je posebno važno. Koristim ovu priliku da im se se zahvalim. Moram istaći da moja dva mlađa brata i sestra redovno pohađaju školu.
Radili ste u Srednjoj stručnoj školi nekoliko mjeseci. Koje poslove ste obavljali?
BOŽOVIĆ: Neke naizgled male stvari za pripadnike većinske zajednice, nama Romima su bile pokretačka snaga. Prošle godine dvoje pripadnika romske populacije i ja bili smo zaposleni preko Javnog rada ZZZCG u Srednjoj stručnoj školi. I ne na poslovima higijeničara/ke, već u školskoj biblioteci. Možete zamisliti kako smo se osjećali tih nekoliko mjeseci dok smo radili na bibliotečkim poslovima. Svake sedmice svratim do te biblioteke i tamo se osjećam kao kod kuće, odnosno osjećam da mi to mjesto pripada i ja njemu. Sada moje drugarice Romkinje dolaze u biblioteku i uzimaju knjige za čitanje. Evo ovih dana većina nas je zadužilo romane „Na Drini ćuprija“, „ Seobe“, „Stranac“ ili „Prokletu avliju“ kako bi se tokom ljeta spremili za jesenje polaganje.
NVO Romski pokret je osim ostalih organizacija bila korisnik malih grantova u okviru projekta „Zajednička inicijativa za jačanje romskog civilnog sektora na Zapadnom Balkanu i u Turskoj“ koji finansira Evropska unija. NVO Mladi Romi je partnerska organizacija za Crnu Goru. Kako ste zadovoljni saradnjom sa „Mladim Romima“?
BOŽOVIĆ: Mladi Romi su imali presudnu ulogu u napretku procesa integracije Roma u opštini Bijelo Polje. Prije podrške našoj organizaciji pomogli su NVU Klub kulture Da bi se postigli rezultati kada se radi sa marginalizovanim grupama, aktivisti moraju da osjećaju probleme te grupe i iskreno se bore za ostvarivanje njihovih prava. Godinama se u Bijelom Polju radilo na integraciji Roma, a mi Romi smo statisti u tom procesu. Bili smo prisutni na nekim info-sesijama, korisnici neke nazovi pomoći ali nijesmo bili akteri u samom procesu. NVO Mladi Romi je ovim grantovima aktivirala pripadnike Romske i većinske zajednice koji su se anagažovali srcem a ne džepom. Nadam se da je zadovoljstvo saradnjom obostrano i da će se ubuduće nastaviti.
Jedan od projekata koji su podržani prethodne godine kroz program malih grantova je „Izgradnja kapaciteta romskog civilnog sektora“ koji je u partnerstvu sa NVO Romi sa sjevera sprovela Vaša organizacija. Šta je postignuto, jeste li zadovoljni rezultatima?
BOŽOVIĆ: Rezultati pomenutog projekta su zadovoljavajući. Smatram da smo postigli mnogo više nego što smo mi i donator – Mladi Romi očekivali. Prije svega, ojačane su partnerske veze između romskim nevladinih organizacijama u Bijelom Polju. Drugo, takođe važno, Romi iz opštine Bijelo Polje stekli su osnovna znanja i vještine za rad na računaru (MS Word i internet). Mnogo mladih iz romske zajednice bilo je zainteresovano za digitalno opismenjavanje, a učesnici projekta su bili više nego zadovoljni stečenim znanjem iz oblasti oblasti digitalne komunikacije. Romi su uvidjeli značaj obrazovanja i učenja za dalji život, a samim tim i rad. Ukazano im je da do adekvatnog zaposlenja mogu doći jedino ukoliko stalno uče i usavršavaju se, čime će se u znatnoj mjeri popraviti njihov društveni i materijalni položaj.
Imala li pomaka, informacija o rješavanju stambenog pitanja Roma?
BOŽOVIĆ: Ne mogu reći da su vidljivi konkretni rezultati, još su u toku pregovori sa lokalnom upravom i romskom zajednicom. U skorije vrijeme očekujemo konačno rješenje pomenutog problema i to ono koje će biti u korist svih, prvenstveno Roma iz romskog naselja Rakonje.
Koliko je važna saradnja romskih organizacija. Vi i Zineta ste prilično prepoznate u Bijelom Polju i djelovanjem dajete podstrek Romkinjama za aktivno uključivanje u društvene tokove.
BOŽOVIĆ: Preduslov uspješne integracije je prvenstveno dobra saradnja i zdrava komunikacija među Romima.Najvažnije je što smo upoznali sami sebe. Suočili smo se sa našim najvećim „neprijateljem“ a to je naša romska nesloga zahvaljujući aktivizmu nas pojedinaca iz zajednice. Uvidjeli da samo slogom, zajedništvom, borbom za ostvarivanje kolektivnog dobra može doći do ostvarivanja i pojedinačnog dobra. Obrnuto, kao što smo to do sada radili, je pogrešno i toga smo sada svjesni. Sada nam je sasvim svejedno, koja NVO će biti podržana od donatora. Mi znamo da će korist imati cijela zajednica, a da je nosilac projekta zaista najmanje važan. Zaista,pored mene i Zinete, bilo bi korektno pomenuti bar Eska, Tanju, Vinetua i mnoge druge koji su više nego aktivni u svim našim aktivnostima. Svakako dugujemo zahvalnost i Centru za preduzetništvo, NVU Klub kulture, NVO Lensu, pojedincima iz većinske zajednice kao što su Goran, Mernisa, Amel, koji su naši prijatelji.
Izvor:mladiromi.me
Foto:mladiromi.me