Preminuo poznati književnik Veselin Rakčević: Odlazan čovjeka, pjesnika, brata, junaka

Vrsni pisac, pjesnik i prevodilac, ugledni intelektualac koji je decenijama učesvovao u svaranju kulturne i književne scene Crne Gore

Književnik Veselin Rakčević preminuo je prekjuče u 77. godini u Podgorici. Rođen je 1946. godine u Podgorici. Završio je Filozofski fakultet u Beogradu. Napisao je devet zbirki poezije, jedan roman i dvije igrane drame. Preveo je devet zbirki bugarske poezije i objavio dvije antologije bugarske poezije.

Književnim radom bavio se od gimnazijskih dana. Radio je kao gimnazijski profesor, novinar „Pobjede“ i „Tribine“ i urednik privredne štampe. Bio je urednik „Tribine u 18“ u NB „Radosav Ljumović“. Njegova poezija prevedena je na više svjetskih jezika.

Bio je potpredsjednik i član Udruženja književnika Crne Gore i član Saveza novinara Srbije i Crne Gore.

Najznačajnije nagrade Veselina Rakčevića su: Nagrada RTV Titograd, prva nagrada Studentskog grada Beograda, „Pesnički prsten Subotice“, prva nagrada „Abraševićevih večeri poezije“, nagrada „Marko Miljanov“, „Vidovdanska povelja“, prva nagrada na međunarodnom festivalu poezije u Sofiji 2012, internacionalna nagrada za poeziju „Penjo Penev“ Bugarska, 2014.

– Da je ovo vrijeme nekad bilo kao nekad ono staro, tradicionalno, ja bih se oprostio sa Veselinom Mitra Tomova Rakčevićem riječima: „Zbogom čovječe, pjesniče, brate, junače“. Međutim, kako ovo vrijeme u kojem živimo te kategorije iz dana u dan gubi, moram da kažem iz duše i srca da je ovo lično za mene veliki gubitak i da je ogroman gubitak za srpsku književnost u Crnoj Gori. Jer, Veselin Rakčević je bio ne onaj naučeni pjesnik prevarant, on je bio pjesnička istina iz bića ličnosti. Da je bio rođen, da je pripadao nekom većem jeziku i narodu, bio bi toliko puta veća pjesnička ličnosti – kazao je pisac Perivoje Popović, dugogodišnji Rakčevićev prijatelj, kolega i drug od školskih dana.

Književnik Novica Đurić, predsjednik Udruženja književnika Crne Gore istakao je da je UKCG čuvati rakčevićevo djelo od vremena zaboravaponosno što je bio decenijama njegov član i u njegovom najužem rukovodstvu.

– Među desetine pjesničke bratije preselio se u vječnost pjesnik, eseista i boem Veselin Rakčević. Još među đacima podgoričke gimnazije odzvanja njegov pjesnički glas, profesora koji je divno govorio pieziju i učio ih kako je poezija „zor djevojka“ svakog vremena i amajlija ljudske duše. Nijesu ga zaboravili ni brojni ljubitelji poezije kojima se zajedno sa pjesnikom Perivojem Popovićem, obraćao u gradskoj biblioteci. Udruženje književnika Crne Gore čuvaće njegovo djelo od vremena zaborava ponosno što je bio decenijama njegov član i u najužem rukovodstvu. I Vesov odlazak je povratak u biblioteku neprolaznih knjizevnih djela – kazao je Đurić.

image

VESELIN RAKČEVIĆ

-IVAN PETROVIC

Nenadno, da ne uznemiri ovaj ionako uznemireni i uzburkani svijet, i ne potrese rodnu grudu čije je sve potrese i nemire itekako osjetio u vlastitom životu, i čiju su dušu itekako „bolele sve rane roda“ – otišao je naš pjesnik, naš prijatelj, naš Veso Rakčević, rekla je pjesnikinja Milica Kralj.

– Onako kao što u osami radne sobe piše Pesmu, onu jedinstenu, osobenu, koja će narasti u samosvojnu knjigu, u pjesničko svjedočanstvo, u kojoj će sabrati sve krizne tačke trajanja i istrajavanja na svom maternjem tlu, u svom srpskom jeziku, i svojim ćiriličnim pismom ostaviti trajni zapis u čijoj osnovi se nalazi neposustali i nepromjenljivi etički kod, izrekao je istinu ovom vremenu. Sopstvene rane i bolove blažio je bezmernom privrženošću, i isto tako uzvratnim jedinstvom porodične ljubavi i porodične sreće, onog trajnog nezamjenljivog okrilja, i pažnjom i odanošću prijatelja pjesnika, svih onih sa kojima je uporno, predano i istrajno ispisivao ono tajnotvorno Slovo koje seže u dubinu iskona. Otišao je pjesnik rodoljub, pjesnik lirik, pjesnik borac, novinar, čovjek čija je sama stamena pojava, kao i samo ime – označavala radost susretanja, radost bivanja, radost stvaranja. Tugujem za prijateljem, tugujem za Pesnikom čija se nezlobiva duša preselila u večnost! – navela je pjesnikinja.

Veliki borac za bolju Crnu Goru

Književnik Andrija Radulović je konstatovao da je smrću Rakčevića „na gubitku je i UKCG i njegov rodni grad Podgorica i kultura Crne Gore“.

– Otišao je pjesnik Veselin Rakčević, veliki borac za bolju Crnu Goru, obrazovani i dobri čovjek, znalac i stvaralac, vrsni prevodilac poezije sa bugarskog jezika i iznad svega veliki drug koji je volio i poštovao pjesnike i umjetnike bez razlike. Još dok sam bio na početku stvaralačke avanture svraćao sam kod Veselina Rakčevića u potkrovlje Biblioteke „Radosav Ljumović“, koja tada bješe pravi kulturni centar Podgorice, gdje smo mi tada mladi umjetnici sa starijim kolegama piscima i profesorima raspravljali aktuelne književne, istorijske, filozofske i političke teme… kazao je Radulović ističuću da su odlaskom Rakčevića posebno na „gubitku prijatelji pisci kojima su vrata njegovog doma uvijek širom bila otvorena“.

Njegovim odlaskom knjiga Udruženja književnika Crne Gore zasigurno postaje siromašnija, kazao je književnik Aleksandar Ćuković.

– Pjesnik Veselin Rakčević otišao je tiho, zagledan u „sibirske akorde“ i zamišljen nad budućnošću Istoka u sebi i univerzumu, onog Istoka koji ga je determinisao kako u poeziji, tako i u svakodnevnom životu, rekao je književnik Aleksandar Ćuković. Svakim stihom, vizionarski je bio okrenut Volgi i Donu, „Vaseljeni neuništivoj“, veličajući i diveći se istovremeno i Romanovu i Žukovu. Spajajući nespojivo zaustavljao je vrijeme u tamnoj i uprljanoj paučini sadašnjice koju iz temelja trese nejasan vjetar bliske budućnosti. Jedan od najupečatljivijih poetskih susreta ovog autora jeste susret sa istorijom, sopstvenom i kolektivnom, iz koje je crpio odgovore za ono što je sam proživljavao. Znao je kako se priziva prošlost zarad poimanja sadašnjosti, ali i da su najbolja odbrana od svakovrsnih nasrtaja „jeka Dečanskih zvona“ i „Njegošev stih“ u koji je bio zaljubljen i koji mu nije dozvoljavao da na bilo koji način, kako je i sam znao reći, uzmiče od Lovćena. Imao sam tu čast da na posljednjoj Rakčevićevoj promociji knjige govorim o „Ehu beogradskih potpetica“, ali i da sarađujemo po mnogim pitanjima u prethodnom sazivu UO UKCG – kazao je na vijest o Rakčevićevoj smrti pisac Ćuković.

izvor: dan

NOVOSTI

Povezane vijesti vijesti

Reklamni Prostor Prostor