Dvadesettrogodišnji Mostarac Adi Bebanić prije nekoliko dana podijelio je sa svojim prijateljima na Fejsbuku priču, i mnoge od njih ostavio bez teksta. Evo šta je mladić napisao:
“Imao sam 17. U decembru 2011. svijet se srušio. Otišlo je sve što sam želio i što sam želio bit. Ne volim decembar, ni zimu. Odnijela mi je oca i nikad ga nije vratila. On je imao 44. Bio mi je sve, a nikad mu to nijesam rekao i nikad to sebi neću oprostiti. Ostao sam u kući sa tri žene, njegovom majkom, mojom majkom i mojom sestrom. Mama je imala 38, sestra 14. Mjesecima sam bio sve u toj porodici, unuk, brat, sin. Domaćin koji je pekao kafe. Svaki dan pravio ručak i večeru. I istu bacao, jer nisu jele, nijesu mogle od muke i tuge. Bio sam i onaj koji mjesecima nije spavao, jer sam brisao tuđe suze, a zaplakao nikad nijesam. A sve vrijeme sam bio i učenik, odličan u gimnaziji. 10 dana nakon te noći u decembru, sestra je jedva preživjela operaciju crijeva, jednu, pa drugu, pa treću. Doktori su se igrali s njom, rezali je kako su htjeli, a svaku grešku bi ispravljali novim rezanjem. Opet nijesam plakao.”, napisao je on.
Godinu nakon kobnog decembra, kada je imao 18. godina kreće nova životna drama.
“Ista bolnica, nova dijagnoza. Sada mama. Bolest od tri slova. Nemaš oca, a sad nećeš imati ni majku – svako veče ista noćna mora, ista briga i patnja. Opet plakao nijesam. Plakala je sestra, ne možemo oboje. Godinu dana niko nije radio, a svi smo imali potrebe, ne znam šta sam jeo i od čega sam živio, ali nikad nijesam odustao.
Danas imam 23. Radim od 18. Imam pet godina radnog iskustva, radim ono što volim i smijem se dok idem na posao. A nikad nijesam imao nekoga da mi bude vjetar u leđa ili da me usmjeri. Moja sestra ima 21, najljepša je na svijetu i ima dva posla, prošle sedmice mi je posudila neke pare, hitno mi bilo. A moja mama je danas bucka, koja je ponovo u bijelom i najomiljeniji farmaceut u gradu na Neretvi.
Ne pišem ovo kako bih pucao na nečiju sentimentalnost. Danas mi sažaljenje ne treba, živim svoje snove. Pišem ovo jer mi je dosta koliko se žalite i koliko vam smeta sve što vam se dešava. Puni ste negativnosti i prazni ste. Niko od nas nije imao sjajne živote. Bili smo i tužni i mrtvi, pa opet živi, i gladni, pa opet siti. Uzmite život u svoje ruke i protresite ga. Zgrabite šansu i volite tlo kojim hodate, vaše je. Nije ovo motivacijski govor. Ovo je hitan apel da prestanete biti kukavice, prestanete osuđivati sve što vam nije prirodno na društvenim mrežama, prestanite biti dio vojske, koja je postojala dok se nijeste ni rodili, prestanete se dijeliti u tri tora i molim vas, nemojte mrzjeti. Imate ovaj život, iskoristite ga. Volite svim srcem. Laku noć”, napisao je ovaj mladić.
Izvor: AntenaM
