Postoji nekoliko verzija legende po kojoj petrovački rt Skočiđevojka nosi baš to ime.
Slavni pisac Stefan Mitrov Ljubiša svojevremno je pisao o ovom kraju, i legendi koa se za njega vezuje. Naime, Skočiđevojka je bila izvjesna Ruža, koja je od otmičara pobjegla smrt.
“Ruža stade da bježi k moru hitro kao divokoza. Ona dvojica koja su izostala ne htjedu za njom u sustopice, jer su se stidjeli da ih ko vidi gdje trče za ženskom glavom no potknu sa strane da je izdaleka opkole. Kad Ruža na vrh rta, kad li tamo puta nema, već prostrano more nisko, plavo nebo visoko, a hajduci za plećima. Stan` djevojko nijesi pobjegla – vikne rado. Ruža se prekrsti i klikne: “O duši ti bilo!” pa strmoglavi niz onu visoku lit”.
Njen vjerenik Stevan, piše dalje Ljubiša, koji je u međuvremenu postao paša, kada je doznao za smrt svoje vjerenice, bolno je uzviknuo: “Sad roditelja nije, ujaka nije, žene nije, porodice nije, nije duše, nije obraza, sve mi je propalo, sve sam na svijetu izgubio osim svijesti zločina, koja me mori danonoćno”, i pokuša da izvrši samoubistvo ali ga je u tome iguman spriječio i poveo ga u manastir Hilandar da tamo okaje svoje grijehe i da se Bogu moli za plemenitu Ružinu dušu”, piše dalje Ljubiša u pripovijetci.
Druga verzija kaže da je Ruža skočila u more kada ju je njena maćeha htjela udati za čovjeka kojeg ne voli, a ne za moreplovca kojeg je čekala. Srela sa ne rtu sa momkom kojeg su joj odabrali i kako nije htejla postati njegova žena, na očigled svih, bacila se u more.
Izvor: Cdm.me
