U takvim okolnostima legitimno je da većina od 41 poslanika koja podržava Lekića za madatara zatraži od predsjednice Skupštine Danijele Đurović da zakaže sjednicu sa jednom tačkom dnevnog reda, a to je izglasavanje 44. Vlade Crne Gore.

Nakon toga bi u uobičajnoj proceduri izabrali Vladu, za šta neupitno imaju većinu.

Ukoliko bi se čekalo da predsjednik odlučuje ko ga je ubijedio, a ko nije da ima podršku za mandatara, na taj način bi mogao konstantno da opstruira narodnu volju.

Prosto rečeno, ne može Đukanović ne vršenjem svoje nadležnosti i odbijanjem da predloži mandatara suspendovati nadležnost i prije svega pravo Skupštine da izabere Vladu.

Ukoliko bi Đukanović smatrao da je Skupština izborom nove Vlade pogazila Ustav, jer on nije mandataru dao mandat, što jeste uobičajna procedura, onda bi mogao da se obrati Ustavnom sudu.

Funkcioner Demokrata Danilo Mrvaljević, komentarišući ovu temu postavio je objektivno pitanje:

„Što da je recimo predsjednik odbio da predloži mandatara za sastav 42. Vlade, nakon izbora 2020, da li bi Vlada Duška Markovića nastavila da vodi državu u tehničkom mandatu još četiri godine ili bi možda predsjednik raspustio Skupštinu jer mu se ne sviđa većina koju je narod izabrao? Ne šalite se“, istakao je Mrvaljević.

Takođe, Demokratski front smatra da je Đukanović prekršio Ustav tokom procedure predlaganja mandatara za sastav Vlade, jer na konsultacije nije pozvao sve predstavnike političkih partija zastupljenih u Parlamentu, a ni mandatara Lekića.

Da li će parlamentarna većina iskoristiti ovaj scenario, ili će pokušati da ubrza izbor sudija Ustavnog suda i obezvijedi mu kvorum za rad, ostaje da se vidi.