Crnogorske građane strah ne napušta još od devedesetih, godina kada su bili u strahu od rata. Taj strah, zamijenili su novi – strah od gubitka posla, javnih izvršitelja, računa i, ovih dana ponovo – strah za ličnu sigurnost i bezbjednost, zbog bombaških napada i ubistava koja se događaju pred očima javnosti, kazaje, pored ostalog, Omer Šarkić, jedan od organizatora protesta „Za život bez straha“.
Skup koji je večeras na podgoričkim ulicama okupio je stotinak građana nezadovoljnih bezbjednosnom situacijom u crnogorskim gradovima.
Učesnica skupa, Damira Kalač, kazala je da su životi građana dovedeni do tačke da se bore ili za golu egzistenciju ili za goli život.
„I kad krenete na kafu, imate samo dvije dileme – možete li uopšte da platite kafu ili da li ćete sa te kafe izvući živu glavu“, rekla je ona.
Kalač smatra da građani Crne Gore skoro tri decenije žive u atmosferi straha i da atmosfera na crnogorskim ulicama nije odmakla dalje od devedesetih.
„Na današnji dan, prije 26 godina, moja porodica je u Crnu Goru došla iz Mostara, bježeći od rata. Ovdje nismo našli rat, ali – nije bilo ni mira. Svih ovih 26 godina za nama, svjedoci smo nasilja, brojnih nerasvijetljenih ubistava. Tih devedesetih, u pucnjavi u Bloku pet, moj otac i sestra su pukom srećom izbjegli smrt. Ubistva su se, kao i danas, kao nedavno, i ranijih godina događala pred očima običnih ljudi. To ne može i ne smije biti naša budućnost. Građani, probudite se“, kazala je Kalač.
Podsjećajući na nedavno dvostruko ubistvo u centru Podgorice, Bojana Mišković je okupljene i nadležne pitala „da li je normalno da se mirno, nedjeljno, sunčano prijepodne u centru grada pretvori u histeriju i strah“.
„Da li je normalno da se majke u panici sa djecom sklanjaju u ulazima i portunima, kako bi izbjegle zalutali metak? Nije normalno, ali je nažalost postalo uobičajno. Postala je naša svakodnevica“, rekla je ona.
Mišković je podsjetila da se u prva tri mjeseca u 2018. dogodilo 12 eksplozija, šest napada oružjem, da su povrijeđene četiri, a ubijene tri osobe.
„Od toga, rasvijetljeno je malo ili nimalo slučajeva. I ako to nije dovoljan razlog što smo se večeras ovdje okupili, zaista ne znam šta je. Ovaj grad i država su sve samo ne bezbjedni za normalan život, jer institucije ne rade svoje posao. I da li ja sad, kad izađem sa djetetom u šetnju trebam da strahujem za njegovu sigurnost prije svega“, rekla je Mišković.
Ona smatra da nije dovoljno što su direktor Uprave policije Slavko Stojanović i načelnik podgoričkog Centra bezbjednosti Jovica Rečević podnijeli ostavke.
„Institucije moraju da počnu da rade svoj posao. Neshvatljivo je da u 21. vijeku u državi koju krasi prefiks demokratska, moramo da insistiramo od policije i tužilaštva da rade ono za šta su plaćeni od naših para.
Nedopustivo je da živimo u strahu, nedopustivo je da ne smijemo djecu pustiti ispred zgrade da se igraju bez pancira, nedopustivo je da moramo napominjati i moliti institucije da rade svoj posao“, kazala je Mišković.
Duško Vuković, smatra da se od ovakvog straha nema gdje bježati.
„Sa ovakvim strahom se moramo suočiti, na način što ćemo tražiti od onih kojima smo, kao građani i građanke, povjerili brigu o našoj zajedničkoj sigurnosti, da svijet nasilja i kriminala drže pod kontrolom u podzemlju, a nadzemne javne prostore sačuvaju za nas obične i normalne građane“, rekao je on.
Organizatori protesta su kazali da država postoji zbog građana i da je u obavezi da obezbijedi sigurnost koju garantuje i Ustav Crne Gore.
Šarkić je kazao i da stalno prisutan strah utiče na svakog normalnog čovjeka.
„Ljudi su depresivni i, osim što je broj ubistava u porastu, u porastu je i broj samoubistava. Država i vlast su u obavezi da svakom građaninu omoguće bezbjednost na javnom mjestu. I mi ne molimo vlast i institucije, naš zahtjev je ultimatum“, rekao je Šarkić.
