Od katuna dva miliona eura godišnje

Na katunima više zarađuješ nego što trošiš. Imaš a ne rasipaš se, razvijaš domaćinstvo po modelu koji su koristili tvoji preci samo uz primjenu savremenih tehnologija – kazao je Iković

Kada bi se pašnjaci na području Komova koristili za potrebe stočarstva, tj. proizvodnju domaće hrane, prihodovali bi do dva miliona eura godišnje. Istovremeno bi imali sačuvan jedinstven pejzaž jer ispaša sprečava zarastanje pašnjaka i čini da pašnjaci imaju više medonosnog bilja pa pčelari imaju veći prinos meda – kaže za Pobjedu Vuk Iković iz „Preokreta“. Uz to, kako ističe, originalna, ,,neuprljana“ planinska jezera sa svojim katunima velika su šansa razvoja sela i seoskog turizma u Crnoj Gori.

– Mogu da budu prisutne i jedinstvene ture za pješačenje, biciklističke staze, korišćenje šuma u terapeutske svrhe, degustaciju domaće hrane, onda lokalna domaćinstva postaju ekonomski nezavisna i najbolji čuvari i upravljači prirode – smatra Iković.

Priroda i ljudski resursi

Naglašava da su katuni jedan primjer zelene ekonomije.

– Praviš dodatnu vrijednost mudrim povezivanjem prirodnih i ljudskih resursa. Više zarađuješ nego što trošiš, imaš a ne rasipaš se, razvijaš domaćinstvo po modelu koji su koristili tvoji preci samo uz primjenu savremenih tehnologija – kazao je Iković.

Međutim, on dodaje da smo u posljednje vrijeme sve više očevici nelegalne gradnje u katunima, pored jezera, koje inspekcija prećutno odobrava.

– Svjedoci smo da su katuni na udaru divlje gradnje. Inspekcija izađe na teren, konstatuje bespravnu gradnju, ali ne izriče nalog za uklanjanje objekta. To znači da inspekcija prećutno dozvoljava nelegalnu gradnju, čak i kada zahtijevaju rušenje objekta oni ne izađu da iskontrolišu da li je traženo učinjeno. Divlja gradnja rijetko potiče od poljoprivrednika koji žive od katuna, već od pojedinaca koji su savjetovani ili pomognuti od strane lokalnih funkcionera kako da izbjegnu zakonske obaveze, a da izgrade turističke objekte – kaže Iković dodajući da upravo biraju da grade na dijelu katuna gdje nikada nije bilo gradnje shodno dogovoru koji je zajednica imala i to onda kada nije bilo institucija sistema.

– To znači da su poznavali vrijednosti katuna pa pojedina osjetljiva mjesta kao što su plodno zemljište, izvori ili jezera nijesu korišćena za izgradnju koliba – kaže Iković.

Objašnjava da je katun vrijedan onoliko koliko ima vode.

– Zato su najnaseljeniji bili oni katuni koji su imali izvore, potoke i jezera. Takvi katuni su danas pod najvećim pritiskom jer su najatraktivniji. Ono što zabrinjava jeste da se upravo parcele uz sama jezera, a koje su u državnom vlasništvu, prodaju za potrebe izgradnje smještajnih kapaciteta. Ovo je nista drugo nego presuda takvom jezeru jer urbanizacija mijenja izgled jezera, kvalitet vode, a onda jezero više nema upotrebnu vrijednost – smatra Iković.

Tako je, tvrdi on, Opština Danilovgrad dozvolila prodaju parcele pored svog jedinog planinskog jezera na Ponikvici i time doprinijela da se steknu zakonski uslovi za trajni gubitak jezera.

– Do ovoga još nije došlo jer su se mještani pobunili. Generacijama niko nije gradio pored jezera da bi voda bila čista i sada, odjednom, kao da su znanje i vrijednosti nestale, odobrava se prodaja radi gradnje zbog koje jezero može brzo nestati – kaže Iković.

Vuk Iković

On pominje istraživanje korisnika alpskih jezera gdje 40 odsto ispitanika ima stav da izbjegavaju jezera oko kojih su stambeni i ugostiteljski objekti i gdje je prisutan veliki broj turista, dok 12 odsto posjetilaca izbjegava jezera oko kojih postoje ceste i žičare.

– Zato su originalna, neuprljana planinska jezera sa svojim katunima velika šansa razvoja katuna, sela i seoskog turizma u Crnoj Gori. U ovom istraživanju, koje su sproveli profesori sa Univerziteta u Insbruku, 52 odsto ispitanika žele da planinare do jezera duže od četiri sata dok ostali žele stići do jezera za kraće vrijeme. Interesantno je da najviše korisnika posjećuje planinska jezera zbog posmatranja prirode, a najmanje zbog roštilja, pecanja i vožnje čamca – kazao je Iković.

Zato, po njegovim riječima, kada se radi jedan put do katuna i njegovog jezera kao i bilo koji drugi objekat, treba da znamo kako želimo koristiti katun i ko je ciljna grupa koju želimo privući.

– Crna Gora još ima katuna koji mogu postati dio svjetske UNESCO baštine što bi olakšalo njihovu promociju, racionalno upravljanje i pokretanje lokalnih domaćinstava koji bi živjeli od svog rada na katunu – tvrdi Iković.

Istraživanja

Potrebno je, po njegovim riječima, oplemeniti i nadograditi katune, digitalizovati njihovu ponudu, učiniti ih vidljivim, dostupnim i tako pokrenuti zapošljavanje.

– Broj sportista u prirodi posljednjih godina kontinuirano raste: tako se 1996. godine u Njemačkoj 11 miliona ljudi redovno bavilo sportom u prirodi, a sada ih je oko 13 miliona. Najmanje svaki četvrti turista dolazi u Crnu Goru zbog posjete nacionalnom parku. Kada pogledate sve te podatke, jasno je da uvezivanjem stočarstva, pčelarstva, očuvanja katuna kao kulturne baštine, podsticanjem mikro preduzetništva, ponudom takvih katuna u turističke svrhe, lokalne zajednice postaju ekonomski samostalne, a katuni bi nastavili da traju – kazao je Iković.

Njegovo je mišljenje da zamjena koliba od lokalnog prirodnog materijala sa stranim materijalima i gradnja betonskih objekata koji nijesu u dijalogu sa prirodom je alavost i trčanje za zaradom preko noći koja nam nosi brzu, gotovu štetu.

– Ovo ujedno pravi još veći problem ako lokalna domaćinstva grade nove objekte isključivo kao smještajne jedinice za turiste bez praktikovanja stočarstva. Katuni bez ispaše postepeno gube pašnjake, koji se često pretvaraju u žbunje, a kasnije i u šume. Zato, da bi katun opstao na njemu se trebaju praktikovati aktivnosti koje su i dovele do njegovog stvaranja – kaže Iković.

Ipak, dodaje on, zapostavljanje seljaka i onemogućavanje plasmana njegovog proizvoda je dovelo do toga da se sve manje ljudi na katunima bavi stočarstvom.

– U isto vrijeme potražnja za hranom sa katuna je sve veća, ali opštine ne ulažu napor za promociju ovih proizvoda. Naprotiv, lokalci se najčešće sami organizuju da čiste snijeg sa ulica i održavaju putnu mrežu. Iako se tim lokalnim putevima odvezu hiljade kubika drvne građe, od tog novca malo ili nimalo se iskoristi za popravku puteva i razvoj katuna, a mogli bi od nadoknade od sječe šuma obezbijediti solarne panele na kolibama – poručuje Iković.

A katuni su, kaže, bogatstvo i jedan od originalnih djelova Crne Gore.

– Pojedini katuni izgledaju danas kao i prije 50 i više godina, dok su pojedini počeli da gube svoje obrise, tj. da gube lokalnu tradicionalnu gradnju koja im daje poseban šarm. Sva jela na katunima se pripremaju na potpuno drugačiji način nego u gradu, pa i na selu. Kolibe su, po pravilu, pokrivene daskom i slamom, zapravo napravljene su od lokalnog prirodnog materijala, zato dominira kamen i drvo. Sve ili gotovo sve što mu je trebalo za život tadašnji čovjek je morao naći oko sebe, odnosno živio je od onoga što mu priroda da, a on ga je nadograđivao svojim vještinama i znanjem – kaže Iković dodajući da je glavno bogatstvo čovjeka na katunu bila njegova stoka jer se od toga zapravo živjelo.

Objašnjava da su kuće građene većinom na neplodnom zemljištu, koje nije plavno i na južnim – osunčanim stranama.

– Ovo znači da je zajednica opstajala poštujući prirodu i njene zahtjeve. Zato je identitet katuna, tj. njegova kulturna baština usko povezana sa prirodnim karakteristikama – kaže Iković.

On poručuje na kraju da ako ne vodimo računa o kapacitetima i potrebama prirode, onda će njene usluge polako početi da nestaju, a mi ćemo resurse pozajmljivati od drugih katuna ili sela.

– Osim toga, katuni u tom slučaju neće biti atraktivni, tj. nećemo ih moći koristiti za potrebe turizma – zaključuje Iković.

izvor: Pobjeda

NOVOSTI

Povezane vijesti vijesti

Reklamni Prostor Prostor