Sjever Crne Gore godišnje napusti do 5.000 građana, koliko ih na godišnjem nivou ostane bez posla, a u poslednje dvije i po decenije u toj regiji je privatizacijama uništeno preko 70 preduzeća, zbog čega se ne može očekivati da će za dvije godine taj region osjetiti ikakav napredak. To su ocijenili sagovornici „Dana“, reagujući na izjavu premijera Duška Markovića, koji je prije dva dana u Mojkovcu izjavio da će sjever za godinu-dvije izgledati znatno drugačije nego danas, poručujući da će rezultati biti izvjesni.
Predsjednik NVO Euromost Almer Mekić zapitao je o kakvom razvoju sjevera Crne Gore predsjednik Vlade može govoriti kada svaki dan građani odlaze, ili u države Evropske unije (EU), ili u Podgoricu ili u južni dio. On kaže da su to evidentni i zvanični podaci, te da jasno pokazuju koliko se razvija sjeverni region „da svi jedva čekaju da ga napuste u potrazi za boljim životom“.
Almer Mekić
Koliko se sjeverni region razvio, govori podatak da se u ovom regionu 20.876 građana nalazi na spisku Zavoda za zapošljavanje, a da od socijalne pomoći živi 11.411 građana. Prema podacima Zavoda za zapošljavanje Crne Gore, u januaru ove godine na sjeveru je zabilježen porast broja nezaposlenih sa 15.867, koliko ih je bilo u istom periodu prošle godine, na 20.876. Skoro 5.000 više nezaposlenih imamo u ovoj godini, bez onih 6.000 majki sa sjevera koje su se vratile na biroe rada u svojim opštinama, jer su izgubile pravo na naknade – upozorio je Mekić za „Dan“.
On ističe da se obećanja o razvoju sjevera i sada, kao i ranije, nude pred neke izbore. Mekić dodaje da se godinama govori da su na sjeveru uloženi milioni eura, da se otvaraju radna mjesta, da će se valorizovati turistički potencijali, ali da pored svih tih obećanja ljudi sa sjevera odlaze, kao i da podaci govore da je sve više nezaposlenih.
Prema našim podacima, lokalne uprave na sjeveru Crne Gore su skoro sve prezadužene kreditnim obavezama, obavezema prema dobavljačima, duguju plate svojim zaposlenima, svakodnevno im je račun u blokadi i to je nešto što je takođe sada jako veliki problem koji niko ne rješava. Kako može jedna lokalna uprava na sjeveru Crne Gore, koja se susreće sa svim ovim problemima, da učestvuje u razvoju svoje opštine, kada ne može svoje probleme da riješi. I dalje se nastavlja, i pored opterećenja tih lokalnih uprava, zapošljavanje preko partijske knjižice ili prijateljske i rodbinske veze, sa čime se, pored ostalog, još više opterećuje i sam budžet te lokalne uprave – konstatovao je on.
Vesko Pejak
Vesko Pejak iz Alternative upozorava da svake godine sa sjevera Crne Gore ode od 3.000 do 5.000 ljudi, te da se velikim dijelom radi o Bošnjacima.
Ovaj režim je na taj način nastavio ono što je radio 90-ih – raseljava Bošnjake. Zajedno sa njima sve češće odlazi i pravoslavni živalj. Razlog za ovo raseljavanje je jasan – nemogućnost da se radi i zaradi za život. Najave Markovića su potpuno nerealne jer je Vlada ukinula naknade majkama, što je najviše pogodilo sjever Crne Gore. Mnogim porodicama na sjeveru ovo je bio jedini stabilan izvor prihoda. Takođe, mnogim korisnicima socijalnih primanja ukinute su naknade u poslednjih nekoliko mjeseci – kazao je Pejak za „Dan“.
Kako dodaje, premijer zna da će Vlada u naredne tri-četiri godine „stezati kaiš“ i da investicija u sjever neće sigurno biti. Smatra da to znaju građani sjevera i da traže izlaz iz te situacije, koji, prema njegovim riječima, neko nalazi u kriminalu, a neko van granica Crne Gore.
Sve u svemu, vrlo je teško povjerovati u obećanja DPS-a u ovom momentu. Ono što mi kao građani treba da se zapitamo jeste da li smo zaslužili ovakva obećanja. Prije izbora Alternativa je upozoravala na ukidanje naknada, smanjivanje plata i usporavanje ekonomije. Građani su znali da će to da se desi, ali su opet glasali partiju koja to izaziva. Teško da neko može da se pravi lud i da kaže da nije znao. Građani su znali šta će se desiti. Logičan zaključak je to da smo svi zaslužili ovakvu vlast. Neki manje, a neki više. Sjever Crne Gore je zaslužio da ga zanemare jer u nekim opštinama na sjeveru (najsiromašnijim) DPS ima podršku od preko 70 odsto. Zato su to najsiromašnije opštine – smatra Pejak.
Sindikalac u Bijelom Polju Bogdan Krgović kaže da je industrija gotovo ugašena u tom gradu. Navodi da su radnici po osnovu stečaja, likvidacije preduzeća, kao tehnološki viškovi ostali bez posla, zbog čega gotovo i da nema zaposlenih u industriji, izuzev Mesoprometa.
Bogdan Krgović
I fabrika kisele vode „Rada“ se zatvara i više praktično ne funkcioniše. Proces tranzicije ostavio je veliki trag na radnike. Možda će se nešto vratiti što najavljuje premijer, daj Bože. Ne mogu da ulazim u nečiju pamet šta je smislio. Ako se ulože sredstva, ako se opet nešto pokrene da proizvodi, da se radi, zapošljavaju radnici, da se stvara dohodak i nove vrijednosti, svi ćemo bili zadovoljni. Ne mogu sada da cijenim da li će to biti ili neće. Ako je to rekao premijer, možemo se nadati, ali sve ovo treba da se oporavi. Veliki broj radnika još ima neisplaćenih zarada, nepovezanog radnog staža, a s druge strane, čekaju rješenja po osnovu stečajnog postupka. Radni staž je uplaćivan na najižu cijenu radnika. Ljudi sada kada odlaze u penziju dobijaju 100–150 eura i to je sve – ukazao je Krgović.
Poslednjih decenija na sjeveru je privatizovano preko 70 državnih preduzeća, od kojih su mnoga najvećim dijelom sada uništena i ne rade. Bez posla su radnici u fabrici za proizvodnju papira „Celuloza“, u hotelima iz HTP „Berane“, fabrike kože „Polimka“, guma „Guminig“. Uništene su i Ciglana, vojna fabrika „Prva petoljetka“, vunarski kombinat „Vunko“, kao i industrije „Imako“, „Bjelasica, „Mladost“, rožajska fabrika „Gornji Ibar“, pljevaljska firma „Velimir Jakić“. Do propasti su dovedene i fabrika „Titeks”, mojkovačka fabrika „Vukman Kruščić“, Rudnik Brskovo i druge.
Izvor: Dan