Najugledniji Crnogorac u Sjevernoj Makedoniji : Crna Gora treba da bude dio Otvorenog Balkana

Crna Gora po prirodi stvari treba da bude dio regionalne priče u inicijativi Otvoreni Balkan. Jedino saradnjom se može doći do prosperiteta i planiranja bolje budućnosti u vremenima kada se cijeli svijet suočava sa teškom današnjicom.

Kako aktuelnu poziciju našeg društva i države vide oni čiji su korijeni u Crnoj Gori, a koji su se proslavili u svijetu svojim radom i stvaralaštvom. Iz razloga da dobijemo komentar od onih koji ne žive ovdje, a mogu objektivno i bez pristrasnosti da daju sopstveno viđenje stanja stvari, razgovarali smo sa, sasvim je izvjesno, najuglednijim Crnogorcom u Sjevernoj Makedoniji. Riječ je o dr Milu Mićunoviću, čovjeku nevjertovatne energije i jednom od onih ljudi čije je ime sinonim za stvaralaštvo. Izuzetna je čast to što je odabrao upravo nas da budemo neko ko će kroz formu pisanog intervjua da javnosti u Crnoj Gori prenese određene detalje iz njegovog života.

Širom Evrope i svijeta ste proslavili prezime Mićunović. Naukom i svojim neumornim radom ste pokazali i dokazali da su Mićunovići, ne samo odlični oficiri već i da pomjeraju granice mogućeg i u medicini. Otkud baš u današnjoj Sjevernoj Makedoniji izdanak bratstva Mićunovića?

Moj otac Danilo je od 1941. godine bio aktivni učesnik u NOB-u. Nakon ranjavanja na Sremskom frontu, prebačen je na liječenje u bolnicu u Brusu. Njegovala ga je medicinska sestra Ljubica Eraković, kojom se kasnije oženio. Kao kapetan Prve klase dolazi u Makedoniju 1950. godine, na službu u Kičevo. Tamo sam se 1951. godine rodio. Prekomandovan je 1953. godine u Bitolj, gdje dobija kćerku Slavicu. Iste godine dolazi u Ohrid, gdje je ostao do kraja života, 2002. godine. penzionisan je sa činom majora. Osnovno i srednje obrazovanje završio sam u Ohridu, a Medicinski fakultet u Skoplju 1978. godine. Nakon diplomiranja zaposlio sam se u Specijalnu bolnicu za ortopediju i traumatologiju “Sv. Erazmo” u Ohridu, gdje sam radio do penzioniranja 2018. godine. Odbranio sam doktorsku disertaciju u Beogradu, 1992. godine, stekavši naučno zvanje doktora medicinskih nauka. U Bitoljskom univerzitetu kao profesor predavao sam Hirurgiju i Seksologiju. Oženjen sam sa Jelicom Galapčevom iz Demir Kapije. Sa njom imam sina Mićuna (neurohirurg) i kćerku Ljubicu (anesteziolog).

Koliko je danas jaka crnogorska zajednica u Sjevernoj Makedoniji i da li je saradnja sa Crnom Gorom na zadovoljavajućem nivou?

Crnogorska Zajednica u Sjevernoj Makedoniji je nevladina, nestranačka i neprofitna zajednica građana Republike Sjeverne Makedonije koji su porijeklom iz Crne Gore. Formirana je 20. 10. 2006. godine i upisana u Centralni registar R. S. Makedonije pod brojem 2271 (dana: 28. 11. 2006). Predsjednik je uvaženi gospodin Boris Popivoda koji se maksimalno zalaže na realizaciji ciljeva i zadataka, za poštovanje i afirmaciju Zajednice. Zajedno sa članovima Predsjedništva i cijele zajednice uspostavljene su nove relacije i odnosi, kako unutar Zajednice tako i van iste, sa svim onim subjektima sa kojima Zajednica treba i mora da uspostavlja i gradi relacije i odnose, a prvenstveno sa ambasadom Crne Gore u Republici Sjevernoj Makedoniji i zajedno sa njom, a uz njenu pomoć i posredovanje, i sa svim drugim institucijama u Crnoj Gori i Sjevernoj Makedoniji.

Pored Crnogorske Zajednice u Sjevernoj Makedoniji postoji od 2006 godine i Udruženje makedonsko–crnogorskog prijateljstva, a od 2009 godine i Udruženje Crnogoraca u Ohridu. U mojoj knjizi “Ohridske crnogorske porodice” iznosim 503 članova porodica, a u “Crnogorci u Republici Makedoniji” 3558.

”Otvoreni Balkan”, inicijativa zaživjela prvenstveno zahvaljujući predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću, danas pokazuje da Albanija, Srbija i Sjeverna Makedonija mogu zajedno i da je život, rad i prosperitet regiona prioritet budućih dana. Međutim, Crna Gora nije dio te inicijative. Mislite li da Crna Gora treba da bude u toj priči, ako da, zbog čega to mislite?

Dobro ste rekli da je zajednički život, rad i prosperitet regiona prioritet budućih dana. Da, Crna Gora treba da bude u toj priči ”Otvoreni Balkan”. Zašto nije ne znam. Treba pitati ljude koji se zanimavaju politikom. Ja znam da su kulturne i duhovne veze Makedonaca i Crnogoraca trajale vijekovima. Generacijama struji inspiracija o legendarnoj, orfejskoj ljubavi kneza sv. Vladimira i princeze Kosare, kćerke cara Samuila. Bliskost dva naroda vijekovima je opstajala, manje ili više, u kontinuitetu. Nije nepoznato da su u makedonskim ustancima, u pomoć bratskom narodu, prvi pristizali crnogorski slobodoljupci. Namjere Otvorenog Balkana su da pruži veće mogućnosti za trgovinu, razmjenu studenata i podstakne integraciju u EU u državama članicama. Svrha je brži protok robe i kapitala između država članica, a time bi se svake godine uštedjelo više od 30 miliona sati prelaskom granica između ove tri zemlje. Ne znam ko voli da čeka na granici.

Pored toga što ste akademik, profesor i posvećeni naučnik svijeta medicine, svestranost vaših interesovanja i univerzalnost vašeg znanja doveli su do toga da ste autor i knjiga koje nisu iz struke odnosno nauke. Dva naslova su posebno interesantna ”Crnogorska krv u Ohridu” i ”Crnogorske šale”. O čemu ove knjige govore koje su njihove poruke i pouke koje dajete čitaocima?

Moj životni moto je: “radi, završi, objavi”. Nauka je dugačka (široka, duboka), a život kratak (“Ars longa, vita brevis”) i nikada ne može ništa da se istraži do kraja. Ako se čeka da se napiše savršena knjiga, a da se ne objave svoja istraživanja onda bi naši potomci bili siromašniji za mnoga značajna djela. Na taj način daje se doprinos za istoriju, ostavlja se trajni trag u sferi u kojoj se radi i pravi se trajni spomenik. Zato, kada skupim podatke, djelo treba odmah objaviti, a onima koji se kritički odnose na djela, ukazujem na poznatu latinsku izreku: “Faciant meliora potentes” (” Oni koji mogu, neka naprave bolje”). Crnogorci bi rekli: “Ko može bolje, široko mu polje”. Autor sam 116 knjiga (sa 30 215 stranica u tiražu od 49 330 primjeraka), objavio sam 443 naučnih i stručnih trudova, 10 univerzitetskih knjiga, više od 50 kolumni u dnevnoj štampi i 125 popularnih statija na veb portalu doktori.mk i publicitet.mk. Za ovu priliku odvojio bih sljedeće knjige koje nose tematiku za Crnogorce (9 knjiga): “Crnogorska krv u Ohridu”, “Crnogorska nezavisnost u Ohridu”, “Dukljanski svetac Jovan Vladimir i njegove svete mošti”, “Sveti Jovan Vladimir”, “Crnogorci u Republici Makedoniji”, “Cetinjske lekarske pouke za narod od 1880 godine”, “Crnogorske šale”, “Ohridske crnogorske porodice” i “Dan državnosti Crne Gore u Sjevernoj Makedoniji”.

Ljubav je glavni pokretač čovječijeg života i izvor radosti i sreće. To je inspiracija svih mojih knjiga – ljubav između Crnogoraca i Makedonaca, očuvanje tradicionalne moralne i etičke vrijednosti.

Redovni sam član Evropske akademije nauka i umjetnosti iz oblasti medicine i Počasni član Međunarodne akademije “Mihaj Eminesku” za književno stvaralaštvo. Kao nosilac titule “Vitez Orla”, umjesto oružja uhvatio sam se za pero i sa njim čuvam sve tradicionalne moralne i etičke vrijednosti – čovječnost i junaštvo, svaki put da budem najbolji i odličan među drugima, da ne sramim rod očeva.

Planirate li u skorije vrijeme da posjetite Crnu Goru i rodno selo vaših predaka?

Za mene je Crna Gora oličenje ljepote duha, oštrine uma i izuzetnog intelekta, visokog morala, velikog poštenja, dostojanstva, ponosa, čojstva, a Sjeverna Makedonija je izvor mog života i moje ljubavi, moj idol, hrabra, mudra, pa kako onda na to ne bi bio ponosan i neizmjerno srećan. Redovno, svake godine (sem ove dvije posljednje, zbog kovida), na dan – dva, zavisno od mog istraživanja, dolazim u Crnu Goru, ali još nisam bio u selu mojih predaka jer su mi rekli da ne mogu sa mojim kolima, treba mi džip. Nadam se uskoro da dođem, istražim, završim i napišem knjigu za selo mojih predaka.

NOVOSTI

Povezane vijesti vijesti

Reklamni Prostor Prostor