Mokrin je tog marta 1932. godine dobio besmrtnog pjesnika Miroslava Miku Antića. Rođen u ravnici, gdje zvijezde rastu u žbunju, školske dane proveo je u rodnom mjestu, a gimnazije Kikinde i Pančeva kriju Mikine momačke dane, studije upisuje u prijestonici, a Novi Sad je njegovo mjesto življenja.
“Jednom su me pitali zašto sam tako gimnazijski zaljubljen u Novi Sad. Nisam umio da odgovorim. Sa najdražim gradom je kao i sa najdražom ženom i nikada nećemo uspjeti ni sebi ni drugima da objasnimo šta nas je to tako vezalo… Ući u nečiji život, otvoriti nekoga, znači početi jedan svijet ispočetka. Ja nikada neću napisati knjigu ‘Druga ljubav’ jer su sve ljubavi koje se dogode čovjeku u stvari prve ljubavi. Ako je zaista ljubav u pitanju, tu nikakvom brojanju nema mjesta”, pisao je Mika, koji je raskidao brakove čim su zapadali u krizu. I uvijek se novom snu predavao.
Bio je oženjen tri puta. Prvi put sa Ljubicom, a drugi put sa Svetlanom Lazić, s kojom imao četvoro djece. Njegovo srce treći put je osvojila Smilja Rajkovac, koja mu je rodila dva sina.
Volio je žene i bio zaljubljive prirode. Njegov sestrić Nemanja Rotar svjedoči da se prvi put fatalno zaljubio na Korčuli u jednu Mariju i odmah je htio da se ženi, ali su ga roditelji jedva spriječili.
Kao uspomena na tu ljubav ostala je pjesma “Solaris”. Ali na prvu ženidbu nije dugo čekao: 21-godišnji student slavistike oženio se 16-godišnjom Ljubicom, zvanom Buba, a tom braku su prethodili mnogobrojni zahtjevi vlastima kako bi maloljetnica stupila u brak. Bilo je i burnih porodičnih svađa začinjenih Mikinim prijetnjama da će pobjeći u Sloveniju ukoliko mu budu branili da se ženi, i da ga više neće vidjeti. Onda je pobjegao od kuće pa su ga pronašli kraj rijeke Tamiš, ispod mosta. Čitava drama okončana je vjenčanjem. Tada je radio kao urednik dječije strane u lokalnom listu i pisao pjesme, a one koje nije smatrao vrijednim potpisivao je pseudonimom Mira Antić.
Bračni život je tekao u nemaštini, što je dizalo tenziju u cijeloj porodici, pa ga je otac zajedno sa suprugom izbacio iz kuće “ljut što snaha po vascijeli dan sjedi dokono i ne zarađuje”. Preselili su se u Novi Sad, gdje će Mika ostati do kraja života.
Kad se iz Pančeva sa Bubom preselio u Novi Sad, došao je praznih ruku. Tada ga je primio pjesnik Mihail Babinka i ponudio mu jednu svoju sobu i nešto novca. Kasnije je Mika u znak zahvalnosti ulicu u kojoj je živio u Novom Sadu nazvao po svom Mihailu Babinki.
Dobio je posao u “Dnevniku”, gdje je pekao novinarski zanat. Redovno je ispraćao svoju Bubu na željezničku stanicu, na voz za Beograd, gdje je radila u listu “Pionir” kao lektor.
Tog jutra, umjesto da mu uobičajeno mahne kroz prozor, samo je tiho rekla: “Među nama je gotovo. Više se neću vratiti”.
Brak je trajao deset godina. Kad su se razveli, poslao je razglednicu porodici: “Buba i ja smo se danas sudski razveli. Nemojte ništa ružno govoriti o njoj. Ja sam bio kriv.”
Nakon razvoda od Bube podigao je plate za godinu dana unaprijed, da bi nju isplatio kad je završena brakorazvodna parnica. Tako je 12 mjeseci živio bez primanja, imao je samo neke honorare i dosta se patio. I tada je Mira Banjac brinula o njemu. Odlazio je kod nje i njene majke na ručak, a poklanjala mu je i čarape da ne ozebe.
Stalno je sebi stvarao fascinacije pa se često i ženama fascinirao. Volio je i tu meku, lirsku stranu života. Ili što bi on rekao: “Ja sam, u stvari, živio oduvijek kako sam htio”.
Učiniće se na tren da sve što želimo da saznamo o Antiću možemo naći među crnim redovima njegovih stihova, ljubav u njegovom životu nikad nije bila vidljiva na površini i samo uporni tragači znali su tek ponešto o ženi koju je volio. A bio je “sav od pjesme, sjete i dobrote” i smrtno zaljubljen, ne u ženu, već u poeziju. Boem, posebne finoće, kasne sate pretvarao je u trenutke povratka kući, a čašice na njegovom kafanskom stolu znale su da se zabroje.
Kad ga je ščepala bolest nije se predavao, išao je mimo nje, pisao svoje pjesme i igrao šah uz riječi: “Još se ne spušta moja zastavica”. U junu 1986. otišao je da luta sam po svijetu, uz pjesmu tamburaša.
Izvor: Cdm.me
