Pojam ljepote danas, sveo se na fizičke karakteristike. Čak i to ne bi bilo najpreciznije objašnjenje, već se smatra da je lijepa ona djevojka kojoj su najbolje “legle” operacije iz oblasti estetske hirurgije. Sada, sve manje možemo da govorimo o ženama i djevojkama i njihovoj ljepoti. Treba ustvari pominjati radove renomiranih estetskih hirurga.

Kako su kome šta nakalemili i otkinuli sa tijela. Pitanje “ko ti je radio”- usne, obrve, trepavice, nos, grudi i zadnjicu sada slijedi odmah iza konstatacije “kako si se proljepšala”.

Dva vijeka kasnije možemo ponešto da naučimo i od Dositeja Obradovića. Evo šta je on mislio onomad o ljepoti…

“Djevojke, naročito one koje misle da su ljepše nego druge, neka se iz mladosti ne zanose svojom tobožnjom ljepotom, i neka dobro znaju da koliko su ljepše i pristalije, ako ne budu imale dovoljno pameti, razboritosti, stida i časnosti, toliko gore za njih. Svak se lakomi na lijepu ružicu, a kako uvene, i ne obazire se na nju, baca je pod noge.

Ljepota je samo obličje koje danas jeste, a sjutra nije. Dok je vrlina onaj prijatni miris i prekrasni miomiris koji ne napušta čovjeka ne samo u starosti, nego ni poslije smrti. Ona je djevojka zapravo lijepa, koja je razumna, trudoljubiva, vrijedna i poštena.

Koja želi samo jednome lijepa da bude. No lijepa i u samoj starosti; a ovo sama ljepota ne daje, no uzajamna ljubav, sveta vjernost i vrlina”.

Izvor : Cdm.me