Planiranu gradnju mini -elektrana na šavničkoj rijeci Bukovici svim zakonskim sredstvima spriječiće mještani šest tamošnjih sela. Kako su istakli u razgovoru za „Dan“, ni po koju cijenu neće dozvoliti da dožive sudbinu žitelja beranskog sela Šekular, a protiv kroćenja svoje rijeke glas su digli i mještani plavskih sela koji žive uz korito rijeke Komarače. Preduzeće „Hidra MNE“ iz Podgorice od države je dobilo koncesiju na vode Bukovice za period od 27 godina, a planiraju izgradnju dvije mini -elektrane.
Kako je istakao Mihailo Bulatović iz šavničkog sela Timar, Bukovica je izvor života polovini Drobnjaka i Uskoka, a njenim kroćenjem morali bi da napuste svoje domove.
-Pokušavamo na sve načine da spriječimo izgradnju mini -elektrana, obratili smo se stranim ambasadama, NVO, angažovaćemo advokate. Niko njima ne brani da uzmu višak vode, ali u Bukovici viška nema. Planiraju da postave cijevi promjera 1,4 metra kuda bi išao kubik vode, a kroz ovu rijeku šest mjeseci godišnje nema toliko vode. Napraviće prirodnu katastrofu, a još veću kada su u pitanju ljudi koji ovdje žive. Mi živimo na ovoj rijeci i od nje, istakao je Bulatović koji se prije deset godina vratio u rodno mjesto.
Kako je naveo, Bukovica protiče kroz Timar, Donju Tušinju, Cer, Slatinu, Borovac i Donju Bukovicu, a deset kilometara njenog toka bilo bi ukroćeno kroz cijevi. Ta rijeka, kazao je Bulatović, najčistija je u Crnoj Gori, kvalitet njene vode je A1 kategorije što su provjerili analizama koje je vršio Institut za javno zdravlje. Jedini je vodotok s kojeg se i danas može piti voda. Prva ideja investitora, pojasnio je Bulatović, bila je da cijev sprovedu kroz korito, a od toga se odustalo pošto je Bukovica prije pet godina upisana kao rijeka od posebnog značaja.
-Kad to ne može, onda će cestu prekopati u dužini od deset kilometara. I to koju cestu, onu koja je od ovog mjesta napravila slijepo crijevo, jer su izgradili novi put prema Žabljaku, ali im niko u Timaru za to neće dati ni pedalj svoje zemlje. Nemaju ništa jasno u planovima, ni koliko će ljudi zaposliti, ni koliko će novca dobiti, a koliko ide Opštini. Sve je nejasno, pa i ta ekonomska opravdanost ako je poznato da je nivo vode tokom pola godine izuzetno nizak, objašnjava Bulatović.
Ističući da je na Bukovici nekad bilo 39 mlinova, Veljko Bulatović je kazao da već imaju peticiju sa oko hiljadu potpisa ne samo mještana tog kraja već i onih koji redovno posjećuju rijeku, na njoj pecaju i kampuju.
Ako uništimo ovu rijeku, mi smo definitivno propali, jer će cijevi postaviti cestom pa ćemo ostati i bez vode i bez puta. Dok je i jednog od nas, kroz Timar cjevovod neće proći, poručio je Bulatović.
Mještanin Timara Milan Radojević kaže da je radio i zaradio da u rodnom selu napravi kuću i uredi domaćinstvo. Za novac koji je tada imao, kako je naglasio, u Podgorici je mogao sagraditi „dvije vile“.
Ostao sam tu, na svome, a ako nam uzmu vodu, nećemo biti nigdje. Nije više more što je nekad bilo, prezasićeno je i naplaćeno, pa sad svi bježe u planinu, a ako nestane rijeke kud ćemo onda, zapitao se Radojević.
Mještani, kako su istakli, veliku nadu polažu i u odbornike šavničke skupštine gdje DPS ima većinu. Kako navode, politika ih ne zanima, jer je u pitanju njihov opstanak, pa očekuju da kod narodnih izabranika „proradi“ ljudska, a ne politička svijest i da neće glasati za studiju gradnje mini – elektrana koja će se naći na nekoj od narednih sjednica šavničke skupštine.
Za gradnju mini- elektrana u Šavniku su održane tri javne rasprave, a predsjednik opštine Mijomir Vujačić je pojašnjavao da su te investicije jedna od ključnih šansi za razvoj tog kraja. Mještani poručuju da se neće protiviti ako od investitora dobiju garancije da će ispoštovati sve zakone države, te da će, između ostalog, kroz tok postaviti senzore da ne prolazi čuvena i rijetka „bukovička pastrmka“. Crna Gora, istakao je Milenko Đoković koji živi u Beogradu, a ljeta provodi u rodnom Timaru, potpisnik je brojnih međunarodnih povelja, pa očekuju da reaguje neka od stranih organizacija.
Postoje zakoni za njih, ali i za nas i u skladu s tim ćemo postupati, ali je ovdje pitanje opstanka dva plemena. Prema sadašnjim planovima investitora, vodu će nam uzeti, a onda svako od nas svoju kuću može da zaključa, istakao je Đoković.
Nestane li rijeka, nestaće i „blago“
Radojica Ćirović ima 24 godine, živi u selu Tušinja i jedan je od najmlađih stočara u šavničkom kraju. Ima stado od oko 180 ovaca i više grla krupne stoke. Odlučio je, istakao je on, da ostane u svom selu i da se bavi poljoprivredom, pa je kreditom kupio i svu neophodnu mehanizaciju. Radojević ljeti sa „svojim blagom“ izdiže na timarski katun, a voda je za njegovo domaćinstvo nešto što se ne može ni novcem, ni bilo čim drugim izmjeriti.
Imamo vodopoje, ali kad presuše stoku pojimo na Bukovici, kao što se nekad radilo. Sve uslove sam za poljoprivredu stvorio, ali ako uzmu rijeku, ne znam kuda, kredite treba plaćati, a za to je potrebno stado umnožiti. Bez vode, morao bih sve da rasprodam, a onda, vjerovatno, na ulicu kao i mnogi mladi, rekao je Radojević.
Izvor:Dan