Drama – teško da je možete očekivati u crnogorskom klupskom sportu. Kvalitet – u većem broju slučajeva daleko čak i od regiona, a kada ga ima uglavnom je koncentrisan samo u jednom klubu. Gledanost – kada nemate prve dvije pomenute stavke teško da možete očekivati i da neko dođe na tribine.
Obično se kaže da bez dobrih klubova nema ni kvalitetne reprezentacije, a ako je tako, onda je crnogorski sport u velikom problemu.
Jedan klub ne čini proljeće
Rukometašice Budućnosti i vaterpolisti Jadran Carina značajno su ime i u evropskim okvirima, ali tu se priča o kvalitetu i završava u pomenuta dva sporta. U ženskom rukometu još od obnove nezavisnosti, u vaterpolu posljednjih pet godina. Ostali rivali praktično da ne mogu ni da zaprijete u duelima sa njima pogotovo je šteta, jer u vaterpolu konkurencija Jadranu su čak i velika imena.
Naravno, treba pohvaliti sposobnost pomenuta dva kluba, ali crnogorskom sportu treba još takvih, jer kada se radi o dominaciji samo jednog tima, to nije čak zanimljivo ni navijačima ŽRK Budućnost ili Jadrana. Uostalom, Novljani su nedavno osvojili titulu, a tribine daleko od toga da su bile pune. S druge strane, i “Morača” je sve praznija čak i u Ligi šampiona.
Slična situacije je i u našim odbojkaškim prvenstvima, samo što je ovdje kvalitet daleko u odnosu na pomenuta dva kluba.
Kod muškaraca dominirala je Budvanska rivijera, a kada se ona praktično ugasila, njenu ulogu je preuzelo Jedinstvo iz Bijelog Polja sve u konkurenciji pet klubova u Prvoj ligi. Kod dama Luka Bar je od 12 mogućih osvojila čak devet titula prvaka Crne Gore.
Košarka na dobrom putu
Slično kao u pomenutim sportovima do prije nekoliko sezona je bilo i u crnogorskoj košarci, jedan trijumf Sutjeske u Kupu i dalje je najveća senzacija. Sve ostalo je pripalo Budućnosti. Ipak, pojavom Mornara, ali i Drugom ABA ligom sve se promijenilo. Aktuelni šampion regiona dobio je velikog rivala u Crnoj Gori, a sve ozbiljnija košarka igra se i u Nikšiću i Cetinju, vide se pomaci u Ulcinju i Tivtu.
A sa zanimljivijom ligom i tribine su sve punije gotovo na svim mečevima Superlige.
Fudbal i rukomet – rivalitet da, kvalitet ne
Kada su u pitanju fudbal i muški rukomet tu bi se Crna Gora mogla pohvaliti da postoji solidan broj klubova (u rukometu mnogo skromnije) u dvije lige, ali je kvalitet teško pronaći. U prilog tome najviše govore nastupi naših fudbalskih i rukometnih klubova u Evropi, gdje se ne zadržavaju dugo.
Rukometni klub(ovi), prije svih Lovćen, do prije par sezona (kada je bio dio SEHA lige) i u teškim uslovima je uspio da “izbaci” vanserijske igrače za reprezentaciju, sada to i nije tako često, pa su na spisku selektora igrači iz domaćih klubova rijetkost.
Situacija u fudbalu je još drastičnija od obnove nezavisnosti od igrača koji su igrali CFL samo se za Nikolu Điđa Vukčevića i Fatosa Bećiraja može reći da su napravili dobre karijere.
Rješenje?
Fudbalu su, prije svega, potrebni pomoć države, infrastruktura i obrazovanje trenera. Naravno, i sponzori, jer bi svima fudbal morao da bude privlačan.
Kada su u pitanju ostali sportovi rješenje nije teško pronaći kad je već mogao Košarkaški klub Mornar u sportu u kojem je potreban mnogo veći budžet, onda moraju i klubovi u vaterpolu, rukometu… Sve je na državi, lokalnim vlastima, sportskim radnicima.
Izvor: Cdm.me
