Đurđevdansko kolo najbolji ambasador kulture i tradicije

Država je u jednom dijelu svjesna značaja folklornih društava, ali mi pripadamo NVO sektoru i to nam otežava rad, kaže Goran Nikočević

Materijalna strana života je važna, ali srce uvijek zadrhti i zaigra na onu nematerijalnu, onu koja nas podsjeti ko smo, koja pokrene svaki damar i učini nas ponosnim da puna srca kažemo „ovo smo mi, ovo je naša kultura“, a podsjetnik našeg identiteta je folklor. Ta istorija o vječnosti i veličanstvenosti naše kulture najbolje se uči u Đurđevdanskom kolu, društvu čuvara pravoslavne tradicije, igre i pjesme.

Umjetnički rukovodilac u Đurđevdanskom kolu Goran Nikočević kaže za „Dan“ da je misija ansambla očuvanje narodnih igara i pjesama Crne Gore, sa akcentom na očuvanje narodne tradicije Pravoslavnog življa u regionu. Misija im se uspješno ostvaruje jer od početka rada, nižu samo uspjehe, a sa početnih sat vremena programa, danas imaju oko dva i po sata programa i broje oko 200 članova, četiri ansambla, muzičku sekciju, rekretaivnu grupu, veterane, etno pjevačku grupu i omladinski muzički orkestar sastavljen od članova ansambla.

-Država je u jednom dijelu svjesna značaja folklornih društava, ali mi pripadamo NVO sektoru i to nam otežava rad. Finaniramo se kroz projekte, koji se često ne sprovedu do kraja jer nedostaje novca. Zato najveću zahvalnost ipak dugujemo donatorima, a to su roditelji i Mitropolija crnogorsko-primorska. Tako da čuvari tradicije u Crnoj Gori imaju podršku ali ne dovoljno, trebala bi država više da nas pomaže – kaže Nikočević.

On ističe da najveći trošak predstavljaju nošnje, koje obezbjeđuju za sve članove Đurđevdanskog kola.

-Mi ne funkcionišemo kao sporstka društva koja traže da roditelji obezbijede svu potrebnu opremu, mi smo ti koji se staramo da obezbijede sve – naglašava on.

Podjeća da je folklor uvijek bio najbolji ambasador Crne Gore.

-Za vrijeme sankcija kada smo bili Jugoslavija jedini ambasador Crne Gore i Jugoslavije bili su folklorni ansambli. Pravi i najbolji ambasadori crnogorske kulture i tradicije – naglašava Nikočević.

On ističe da ansambl radi u nekoliko sekcija.

– Folklorne ansamble vodimo Dejan Vujačić, Brano Likovac i ja, etno grupu koleginica Bojana Radović. Prvi izvođački ansambl se uveliko priprema za nastup na međunarodnom festivalu folklora u Turskoj u avgustu, gdje će nastupati sa još trinaest zemalja. Nakon toga, planiramo i učešće na međunarodnom festivalu u Sjevernoj Makedoniji već i oktobru. Naši folklorni ansambli imaju i do 15 javnih nastupa mesečno i ono čime se možemo pohvaliti je da su naši ansambli uvijek spremni za javne nastupe. Često nam se dešava da nam prvi izvođački ansambl nastupa na jednom mjestu, a drugi izvođački ansambl na drugom u istom danu. Sada je već izvjesno i mogu najaviti i skoro pokretanje i otvaranje naše radionice za izradu narodnih nošnji. To je projekat koji iziskuje jako veliki vrijeme i sredstva, ali zahvaljujući podršci kolega umetničkih rukovodilaca, uprave Društva i članova ansambla, uspjeli smo zaokružiti projekat i sada je već izvjesno da će radionice apočeti sa radom u jesen – navodi Nikočević.

Ljubav i lijepa obaveza za cijeli život

Nikola Jančovski kaže da ne može da zamisli život bez folklora, a u taj svijet je ušao sa šest godina.

– To je jedna lijepa obaveza koju sam sebi dao kroz život i apsolutno mu se posvetio. To je ljubav – ističe Jančovski.

Iza njega su stotine nastupa, ali poseban dan mu je u karijeri kada se njegov, tada „B“ ansambl, takmičio sa prvima iz cijele Crne Gore.

-Tada smo osvojili treće mjesto i to mi je jedno od najljepših takmičenja i nastupa, a bio sam svuda po svijetu. Ne osjećam nikad konkurenciju u drugim ljudima jer ja želim da dam sve od sebe. Niti gledamo nastupe drugih, nego se fokusiramo na nas. Žiriju je posao da vidi najbolje. Mi smo tu da damo sve od sebe i mi ne kritikujemo jedni druge. Ljudi koji se bave folklorom su u pravom smislu ljudi, uvijek možete naći prijatelje bez obzira na vjeru i nacionalnost – ističe Jančovski.

Njegov kolega Branislav Brano Lukovac, umjetnički rukovodilac dječjeg i omladinskog ansambla, kaže da trenutno rade sa oko 150 djece, koju uče igrama iz Crne Gore, Srbije, ali i cijelog Balkana. Kako ističe to je način da se djeca od najranijeg uzrasta nauče kulturi i tradiciji, ali i da prošire vidike i budu otvoreni za druge kulture.

-Interesovanje za igru je dosta veliko kod djevojčica, kod dječaka manje. Dječaci vjerovatno misle da je ovo balet i umjetnost, a skloniji su borilačkim i takmičarskim disciplinama, a ovdje se baš oplemenjuju i duša i tijelo. Nije folklor lak kako se možda nekom čini, treba imati fizičke predispozicije, ritmiku, volju, talenat, upornost i muzikalnost. Ipak u folkloru je najvažnija upornost i dobrota čovjeka – kaže Lukovac.

Na pitanje šta to folklor donese djetetu i čovjeku, Lukovac kaže da je spisak dug, ali tri stvari se izdvajaju.

-Prvi je taj da se djeca nauče ponašati u društvu, da budu tolerantni, da se oplemene, da njeguju i poštuju dručagije mišenje. Drugi je socijalizacija, nauče da pjevaju, igraju, ali i da vladaju situacijom. Treća stvar je dobijanje na motoristici i kordinaciji pokreta. Znati preplesti nogu preko noge, zahtijeva i koncentraciju jer je timska igra. Moraju da budu kao jedno. Znači uče se timskom radu, ali se i na individualnom planu razvijaju – kaže Lukovac.

A čuvara tradicije ima, i što je najbitnije mladi su i spremni da zaigrano krenu kroz život. Miloš Perović ima 21 godina, a folklorom se bavi preko 11, a nastaviće, kaže, dok ga noge budu nosile.

Naše je kolo slika života i istorije

Branislav Lukovac smatra da bi bilo dobro kada bi folklor bio i dio školskog programa.

– Igre koje sada djeca igraju na kompjuterima pasivizuju ih u kreativnim sferama. Kompjuter sužava svijet, a folklor ga širi. Folklor djecu nauči da bolje razgovaraju, pa i debatuju, ali ljepše se i smiju. Kada bi se u školama barem jedno tromjeseče učio folklor bilo bi dobro i i djeca bi bila slobodnija, otvorenija i kreativnija. Folklor i narodna igra i pjesma su duša jednog naroda i kroz to se može upoznati narod, a djeca treba da nauče svoju kulturu. Naš folklor o nama govori ko smo i što smo, kako smo teško i surovo živjeli, kako smo znali da plačemo ali i da skočimo kao sokolovi, kadri stići i uteći. Znali smo da ginemo i cijenimo. Naš foklor nije razigran, vrlo je tvrd kao naš krš, vrlo surov kao što je surovo ovo podneblje. Kada vidimo našu uspravljenu ženu prepoznajemo njen ponos i gordost, isto važi i za muškarce. Foklor nam govori kako je život našeg naroda bio surov i da nismo živjeli u blagostanju već da smo se borili da preživimo – objašnjava Lukovac.

-Sportom se bavim samo rekreativno, ali folklorom profesionalno. Folklor sam izabrao jer je on velika ljubav, ne može svako da ga igra, jer se on samo ne igra, on mora da se živi – navodi Perović.

Ističe da folklor daje šansu da se upozna svije, ali i sačuva ono što nas u tom svijetu čini posebnima. A kada imate tako plemenitu misiju, onda ništa nije teško.

-Sve što voliš nije teško. Mi smo ovdje da predstavljamo Pravoslavni živalj i sve što igramo meni je prelijepo. Ne mogu ni jednu da stavim na prvo mjesto sve volim. Svaki nastup je najbitniji bio takmičarkog duha ili rekreativnog, svaki odigramo sa istom željom i žarom – ističe Perović.

U svijet folklora Anu Vujačić je uveo otac, a godine koje je posvetila narodnoj igri i pjesmi donijeli su joj prijateljstva, upoznavanje svijeta, uživanje u tradiciji.

-Folklor nas uči kako i da budemo prijatelji – ističe ona.

Teodora Blečić kaže da je folklor multidisciplinarna umjetnička disciplina u kojoj morate da znate da plešete, pjevate i glumite.

-Igra je najvažnija, a kroz nju čuvamo našu tradiciju i upoznajemo se sa drugim kulturama i širimo svoje vidike, da vidimo šire od naše kulture i običaja. Folklor uči topleranciji, prijateljstvu, a tu je i lekcija da učimo na svojim greškama. Svaki koncert je novo iskustvo, to je novi svijet i svaki koncert nosi nešto novo. Uvijek sa svakom koreografijom učimo. Kada se pogriješi ne osuđujemo, jer to su koreografije koje igramo zajedno, zajedništvo je glavno. Dijelimo teret odgovornosti, i dobro i loše – kaže Blečić ističući da se pored folklora ne mora baviti sportom, jer je on dovoljno fizički zahtjevan, a probe i nastupi znaju biti zahtjevniji od sportskog treninga.

NOVOSTI

Povezane vijesti vijesti

Reklamni Prostor Prostor