„Na Belvederu su državne institucije i njihovi rukovodioci izgubili  obraz, zbog podrške koju su davali brukanju države kojoj služe. Bezbjednosni sektor je sve svoje raspoložive resurse stavio na raspolaganje interesima druge države, a na štetu svoje, na način koji evropska istorija nije zapamtila. Neshvatljivo je ponašanje prema građanima od strane elitne jedinice policije koja ih je nekontrolisano zasipala suzavcima i gumenim mecima, ne vodeći računa da su oni tu došli goloruki da brane ugled svoje države“, naveo je Damjanović u izjavi dostavljenoj portalu Adria.

On je ocijenio da crnogorska istorija nakon 1918. godine  pa do današnjeg dana ne pamti veću izdaju od one koja se dogodila na Cetinju, koja najviše služi na sramotu rukovodiocima bezbjednosnog sektora.

„Sve nas koji smo bili ova dva dana na Cetinju više od suzavca peče činjenica, kome ni nakon godinu dana nije interes da se sazna istina? Kada bi istina izašla na viđelo tada bi cjelokupna javnost saznala bruku i sramotu koju su Crnoj Gori priredile državne institucije i njeni rukovodioci. Dok istina obuče odijelo, laž proputuje pola svijeta, međutim pravda je spora ali ipak dostižna, to je nepisano pravilo od kojeg neće moći pobjeći producenti veleizdaje Crne Gore“, istakao je Damjanović.

Crna Gora, napominje, ne može da čeka „i istina se mora saznati bez obzira što će nakon nje učesnici izdaje Crne Gore ponijeti štafetu koju je 1918. godine podigao Savo Fatić“.

„Nakon godinu dana cetinjskim ulicama više ne dogorijeva suzavac, ali se osjeća smrad izdaje koji neće proći dok se ne sazna istina, koju crnogorske patriote isčekuju. Dok čekamo da koncesionar Raško pokrene postupak protiv pilota VCG koji su bili podrška izdaji Crne Gore, nadajmo se da za istinu  ima nade…. Na kraju ovo podsjećanje na Belveder završavam tužnom slikom koja mi se vrti u glavi, kako je tadašnji premijer Zdravko Krivokapić uprilučio prijem za pripadnike Policije koji su učestvovali u brukanju Crne Gore i za izdaju ih nagrađuje sa par stotina eura“; zaključuje Damjanović.