Autor: Rafet Mulić

U prolazu

“ Vidi bogati ovaj članak . Kako je ova korupcija uzela maha. Pojede nam državu”, reče ON sjedeći za barskim stolom naspram prijatelja čitajući vijesti sa portala i ispijajući jutanju kafu.

“ Jeste vallahi, proguta sve. No, činimi se da ovaj podpredsjednik je pravi pesticide za korupciju, izkorijeniće je načisto”, samouvjereno odgovori PRIJATELJ.

,,Ovdje se više ne zna ni šta je mito i korupcija ,a šta nije… Evo ja prvi ne znam kad sam “korumpirao” a kad nijesam. Sve mi je to nekako postalo normalno”, ubjedljivo dodade ON.

“ Bogami si u pravu. Čak šta više mislim da kada bi mi neko uradio nešto, onako kako služba nalaže, mislio bih da to nije uredu, pa bih potražio drugog da mi to “završi”,e vala…”, uz smješak nabaci PRIJATELJ.

“ Nego, da te podsjetim, da mi ONAJ završi ONO najkasnije do kraja mjeseca” vrlo obiljno reče ON.

“ Zaboga, čemu podsjećanje. Nijesam u ovome ja od juče. Samo ti uplati na NJEN račun, kao što smo se dogovorili i ne beri gaile”, malo ljutito odgovori PRIJATELJ.

“ Onda je sve OK. Nego da idemo , moram nešto još da završim za jedan posao. Što bi bilo dobro da mi to upali”, stavi ON telefon u džep i mahnu rukom konobaru.

“ Ako ti što mogu i u tome pomoć, javljaj”, poslovno dodade prijatelj”

P:S: Stanje naše svijesti i vrijeme u kome živimo je najbolje opisao Andrić u Prokletoj avliji. Ono kada se Ćamil čudi što je u zatvoru “prokletoj avliji “, jer kako tvrdi “nije kriv”. A karađoz mu odgovara” nema nevinih ovdje. Svi su krivi. Ako nizašta drugo, ono su makar majku za sisu ujeli. Nego, nijesu svi krivi ovdje u prokletoj avliji. Jer da je tako, onda bi Pprokleta avlija bila od jedne do druge obale mora”…. Razmislimo jesmo li  pored onog ujeda majke za dojku, nešto skrivili što nas “ kandidije” za u PROKLETU AVLIJU.