Knjiga “Čuvarkuće – udovice pisaca” Aleksandra Đuričića, koja od prošle godine, kad je objavio „Samizdat B92”, zauzima sam vrh svih top lista najčitanijih naslova u Srbiji i regionu, prošle sedmice promovisana je i u Podgorici. Za pisca ove knjige, dugogodišnjeg novinara i publicistu, promocija u Narodnoj biblioteci „Radosav Ljumović” imala je posebnu težinu, jer, Đuričić je rođeni Podgoričanin koji se nakon završene gimnazije u rodnom gradu otisnuo u svijet i postao uspješan novinar, urednik i pisac.
“Čuvarkuće – udovice pisaca” su priče, uglavnom nepoznate, koje su autoru otkrile životne saputnice pisaca Borislava Pekića, Mome Kapora, Antonija Isakovića, Libera Markonija, Milorada Pavića, Mirka Kovača, Mike Oklopa, Oskara Daviča, Đorđa Lebovića i Petrua Krdua.
Uz veoma nadahnuto vođenje promocije pjesnikinje Dragane Tripković autor ove više nego zanimljive knjige otkrio je mnoge interesantne pojedinosti iz života deset pisca koji su stvarali istoriju srpske književnosti i književne scene Jugoslavije.
“Čuvarkuće” su nastale sasvim slučajno, otkrio je autor. Iako je par godina ranije napisao knjigu o legendarnom Pavlu Vuisiću koja je kod čitalaca prošla odlično, Đuričić je na ideju da sasluša udovice nekih od najznačajnijin književnika koji su ispisali stranice savremene srpske i jugoslovenske literature došao tek kad je pročitao priče sestrića Miroslava Mike Antića. Odlučio je da intrvjuiše životne saputnice poznatijih pisaca i objavljuje intervjue u novinama za koje je tada radio. Prva je bila Ljiljana, žena Borislava Pekića.
“To je bilo emotivno, iskreno. Ona je verzirana kad je komunikacija sa medijima u pitanju. Nije bila voljna da daje intervjue, ali je ipak pričala sa mnom. Prosto mi je bilo žao da to ostane na jednoj ženi jednog pisca i napravio sam serijal od četiri-pet nastavaka. To je zainteresovalo najrazličitiju publiku, od onih za koje ne bi pomislili da će ući u knjižaru, pa do stručnjaka koji se bave istorijom književniosti. Jer, u tom štivu saznali su mnoge detalje, od načina pisanja, o njihovim odnosima, konkureciji među piscima, o ljubavima, prevarama, izdajama. Ti pisci su živjeli burne živote, pisali su kapitalna djela, a pokazalo se da bi to ostvarili morali su više puta da se žene, da se svađaju, ali i da grade međusobna prijateljstva od kojih su neka prerasla kasnije u žestoka neprijateljstva… Svega je tu bilo”, kazao je autor ovog regionalnog bestselera.
Poslije uspjeha serije intervjua, kaže, zagrizao je i odlučio je da napiše knjigu. Intervjue je radio dvije godine. Svoj izbor pisaca objasnio je činjenicom da neke od supruga nisu među živima, ali priznanjem da neke nisu željele da pričaju sa njim o svojim uspješnim muževima. Bilo mu je žao što je odbila da priča sa njim supruga Slobodana Selenića.
“One nisu jednostavne osobe. Žao mi je što u ovoj knjizi nema formalno Danila Kiša. Ali nedavno je izašla njegova biografija koju je objavio jedan Englez, koju je radio 20 godina. Ali, prisutan je u svakoj od priča”, kazao je autor.
“Svaka od njih ima svojih čari. Život sa tako ozbiljnim likovima nije bio jednostavan, a naročito nije lako živjeti poslije njihove smrti. One su nakon smrti svojih životnih saputnika morale da nauče da se bore i na vjeretrometini, gdje sada dominiraju neka druga pravila u književnosti, brane zaostavštinu svojih muževa”, kazao je autor „Čuvarkuća”.
Namjerno je počeo knjigu sa Pekiće,m a završio je sa Mirkom Kovačem, jer, kako je istakao, „oni su antipodi naše književnosti”.
Knjiga otkriva pregršt zanimljivih i divnih detalja koja nam približavaju odabrane pisce, ali i niz preciznih deskripcija političkih zbivanja koja su se odigrali u godinama u kojima su živjeli.
Time je prožeto i prijateljstvo Pekića i Kovača, kao i njihov raskid, koji se dogodio nakon Pekićeve smrti, a što prije ove knjige nije bilo poznato javnosti, kazao je Đuričić.
“Nastojao sam da otkrijem njihovu tehniku pisanja, jer me to veoma zanima. Bile su mi važne i njihove svakodnevne navike, boemija, i ljubavi koje više ne postoje. One su bile životne, velike, bile su opasne. Naravno, veoma su me intrigirali njihovi politički stavovi, jer su tada pisci bili zaista značajni, njihovi stavovi su imali težinu”.
Đuričić je rekao da je bio veoma iznenađen kad je saznao da je Mika Oklop, tvorca osamdesetih čuvenog romana „Kalifornija bluz”, imao suprugu, „i to veliku ženu”.
“Sa njom sam komunicirao preko mejla. Brana, tako se zove, arhitekta je. Ona je bila otkrovenje za mene”, naglasio je on.
Sa ženom Antonija Isakovića razgovarao je devet sati bez pauze.
“Na kraju sam mislio da ću da se onesvijestim. Ona mi je bila najteža. Njena priča je tako iskrena, u knjizi, zapravo, imam više nje nego njega. Ona se takmičila sa Antonijem, željela je da bude veći pisac od njega”.
“Udovice su dominantne u ovoj knjizi, ali opet, nisu one bile vlasnice tih ljudi, niti njihove jedine žene. Zato mi je bilo značajno da pored njih u imam u knjizi i osobe koji su bili važne za život ovih pisaca”, poručio je Đuričić.
Izvor: Cdm.me
