Mali broj zaposlenih u Upravi nije uspijevao da izda rješenja po velikom broju zahtjeva, dok s druge strane, zbog zakonskih prepreka, nijesu mogli da angažuju dodatna stručna lica. Zbog toga je došlo do situacije da su sva kulturna dobra izgubila formalno-pravnu zaštitu – navodi se u Prilogu 1 Nacrta nacionalnog programa razvoja kulture

I pored toga što je ministarka kulture i medija Maša Vlaović nedavno ustvrdila da je „budućnost kulture Crne Gore svijetla“, istina je konačno izašla na vidjelo: Crna Gora u ovom trenutku ima zaštićenih svega 26 kulturnih dobara, od 2.017 sa zvaničnog popisa koji se ažurira u Upravi za zaštitu kulturnih dobara! To je posljedica višegodišnje neefikasnosti rada Uprave, Ministarstva kulture i nezavršavanja decenijskog procesa revalorizacije kulturnih dobara Crne Gore, o čemu Pobjeda piše već duže vrijeme.

Ono što doskorašnja vršiteljka dužnosti direktorice Uprave za zaštitu kulturnih dobara Maja Ćetković nije mogla da „prevali“ preko svojih usta, izbjegavajući nedavno da odgovori na 12 pitanja novinara Pobjede, između ostalih i na pitanje da li su kulturna dobra Crne Gore u ovom trenutku pod zaštitom zakona, neko je to iz UZKD morao da uradi zvanično za potrebe upitnika Ministarstva kulture i medija.

Pripremajući nacrt nacionalnog programa razvoja kulture 2023–2027, Ministarstvo je od organa uprave i ustanova kulture, između ostalog, tražilo da se izjasne o gorućim problemima i da predlože način njihovog rješavanja.

– Uprava za zaštitu kulturnih dobara kao poseban problem koji zahtijeva hitno rješenje izdvaja revalorizaciju kulturnih dobara. Od formiranja ustanove 2012. godine, proces nije završen, donijet je veoma mali broj rješenja о uspostavljanju zaštite/potvrđivanju statusa na osnovu urađenih elaborata – navodi se prilogu Nacrta nacionalnog programa razvoja kulture.

PREPREKE

Uprava se požalila da mali broj zaposlenih nije uspijevao da izda rješenja po velikom broju zahtjeva, a zbog zakonskih prepreka navodno nijesu mogli da angažuju dodatna stručna lica.

– Zbog toga je došlo do situacije da su sva kulturna dobra izgubila formalno-pravnu zaštitu – navodi se prilogu Nacrta programa razvoja kulture.

Dakle, već jednom su sva kulturna dobra Crne Gore bila bez zaštite, a potom se izmjenama Zakona o zaštiti kulturnih dobara rok za revalorizaciju „rastegao“ do jula 2022. godine.

– Izmjenama Zakona о zaštiti kulturnih dobara iz 2017. godine predviđeno је produženje roka, odnosno definisan је novi rok za sprovođenje postupka revalorizacije i donošenje rješenja о uspostavljanju zaštite/potvrđivanja statusa, u trajanju od pet godina, od dana stupanja na snagu Zakona. Od tada je Uprava uspjela da revalorizuje svega četiri spomenika kulture. Zbog pomenute situacije Crna Gora danas ima zaštićenih svega 26 kulturnih dobara, od ukupno 2.017 koji se nalaze na popisu kulturnih dobara – navodi se u prilogu Nacrta programa razvoja kulture.

Kao jedan od velikih problema, Uprava je navela i inspekcijski nadzor, jer se sve inspekcije nalaze u Podgorici, u Upravi za inspekcijske poslove, te je često potrebno hitno reagovanje, a samo je jedan inspektor zadužen za sva kulturna dobra.

– Zbog svega navedenog, u Upravi ističu da je neophodno riješiti nekoliko pitanja: unutrašnjom reorganizacijom treba spojiti sadašnje sektore u jedan, а oformiti službu za dokumentaciju i informacioni sistem; ukinuti područnu jedinicu Mojkovac koja nije aktivna i formirati funkcionalnije područne jedinice na sjeveru Crne Gore; izmijeniti Zakon о zaštiti kulturnih dobara u smislu ukidanja roka za revalorizaciju kojom se uslovljava status kulturnog dobra; i, izvršiti pripajanje inspekcijske službe nadležne za nadzor nad kulturnim dobrima Upravi za zaštitu kulturnih dobara – navodi se u prilogu Nacrta programa razvoja kulture.

Predstavnici Uprave saopštili su i da je neophodno donijeti strateški dokument razvoja i zaštite kulturne baštine.

– Za potrebe te strategije treba uraditi analizu, odnosno evaluaciju reforme iz 2012. godine (rasformiranje Republičkog i Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture i Centra za arheologiju i formiranje dvije nove ustanove) – navodi se u prilogu Nacrta programa.

MANJAK ZAPOSLENIH

Iz Uprave su se, takođe, požalili na manjak zaposlenih koji blokira osnovni rad organa.

– Trenutno poslove iz djelokruga rada Uprave, koji obuhvataju upravne i stručne poslove vezane za zaštitu kulturnog nasljeđa, obavljaju 32 radnika zaposlena na neodređeno vrijeme, iako је važećom sistematizacijom predviđeno 45. Najviše nedostaje arhitekata, arheologa, etnologa i pravnika – navodi se u prilogu Nacrta programa razvoja kulture.

Odgovornost za ovakvu poraznu situaciju, naravno, snose i svi prethodni direktori Uprave za zaštitu kulturnih dobara, osim Mladena Zagarčanina koji je tokom minule godine uporno radio na revalorizaciji i javno upozoravao na gubljenje statusa; odgovornost, zatim, snose svi ministri kulture od 2012. godine i čelni ljudi Direktorata za kulturnu baštinu u Ministarstvu kulture, jer se nijesu bavili ovim pitanjem i birali ćutanje kao odgovor na sve najurgentnije probleme u oblasti zaštite baštine. Zato sada, kad je gotovo sve otišlo dođavola, aktuelni direktori UZKD, Direktorata za kulturnu baštinu, ministarka kulture i drugi zaposleni u ustanovama koje se bave kulturnom baštinom, spas vide u izmjenama Zakona o zaštiti kulturnih dobara. No, izmjene Zakona neće sakriti odgovornost i neviđenu bruku i sramotu.

Komešanje oko brojki

Nacrt nacionalnog programa razvoja kulture, Ministarstvo kulture i medija objavilo je 31. marta na sajtu Vlade (www.gov.me), sa nekoliko pratećih priloga u kojima se detaljno razrađuju gorući problemi u crnogorskoj kulturi. Nakon što je jako mali broj zainteresovanih, među blizu 200 stranica dokumenata, u Prilogu 1 primijetio podatke o zaštićenim kulturnim dobrima, to je, paradoksalno, izazvalo komešanje u Direktoratu za kulturnu baštinu u Ministarstvu kulture i medija, na čijem je čelu Dobrila Vlahović?! Iz ovog Direktorata su, kako saznaje Pobjeda, u nezvaničnim razgovorima sa zaposlenima u Ministarstvu i Upravi najavili da se ti podaci moraju korigovati, sakriti ili poništiti, jer je ovo prvi put da neko iz ova dva organa (ako izuzmemo otvoreno pismo ranijeg direktora UZKD Mladena Zagarčanina, u kojem je upozoravao na rokove revalorizacije, nap. aut.) priznaje da je car go, tačnije da Crna Gora praktično nema kulturnih dobara pod formalno-pravnom zaštitom. Iako je neshvatljivo da u Ministarstvu kulture i medija, koje je pripremilo nacrt, ne znaju šta im se nalazi u zvaničnim dokumentima, za očekivati je da će narednih dana iz UZKD i Direktorata za kulturnu baštinu krenuti kampanja kojom će se tvrditi da je riječ o „tehničkoj grešci“ i netačnim podacima. Naravno, domet te tvrdnje obiće im se o glavu na svakom koraku, a ponajviše iz upravnih postupaka sa Mitropolijom crnogorsko-primorskom i Eparhijom budimljansko-nikšićkom, gdje već mjesecima inspektorka za kulturna dobra ne može da postupa zbog nelegalne gradnje, jer nema zaštićene okoline i granice manastira, budući da nema ni potvrđenih rješenja o revalorizaciji tih vjerskih objekata, tj. nema ni formalno-pravno zaštićenih kulturnih dobara.

Šta ostaje od člana 253a Krivičnog zakonika?

Gubitak formalno-pravne zaštite kulturnih dobara, zbog isteklih rokova revalorizacije, po svemu sudeći, može i da suspenduje odredbe Krivičnog zakonika. Najradikalnija posljedica ovakvog stanja mogla bi da bude da neko sada može i da uništi neko kulturno dobro, a da krivično ne odgovara, već samo prekršajno?! To je u neformalnom razgovoru za Pobjedu potvrdilo i više pravnika, uz napomenu da jedno kulturno dobro gubi taj status tek kada Uprava za zaštitu kulturnih dobara donese i rješenje o prestanku tog statusa, a da ta odredba u vezi sa rokovima revalorizacije svakako više ide na štetu nego na korist zaštite kulturnih dobara. Mnogo je, dakle, otvorenih pitanja, a u Krivičnom zakoniku, podsjetimo, u članu 253a navodi se da „ko ošteti, uništi ili učini neupotrebljivim kulturno dobro, kazniće se zatvorom od jedne do osam godina“.

Izvor: Pobjeda